1. DIONICE

Odluka o ulaganju individualna je i ovisi o pojedinom ulagaču, ali svaki od njih morao bi se postaviti sljedeća pitanja: Koliki očekivani prinos želim i koliki sam rizik spreman preuzeti za to? U kojem roku želim ostvariti taj prinos? Treba li mi u međuvremenu likvidnost?

Na temelju odgovora na ta pitanja ulagač se može odlučiti za dividendne odnosno brzorastuće dionice. To se može primijeniti i na izbor sektora – defanzivniji ili agresivniji. Katkad sklonost preuzimanju rizika prelazi ulagačeve mogućnosti preuzimanja rizika. Zbog volatilnosti tržišta kapitala mlađe bi osobe u strukturi ulaganja trebale imati više rizičnijih instrumenta s obzirom na njihov veći očekivani prinos u dugom roku, ali, naravno, uzimajući u obzir sklonost riziku. Starije pak, koje imaju kraći horizont ulaganja, trebaju biti opreznije pri ulaganju i strukturirati cijeli portfelj u skladu s tim – savjetuju u Erste Asset Managementu i ističu da samostalna selekcija pojedinačnih dionica na tržištu podrazumijeva dobro poznavanje fundamenata investiranja, ali i tvrtki te makroekonomskih očekivanja, pa su početnicima sigurnija opcija fondovi, bilo investicijski, ETF bilo indeksni, ovisno o preferencijama i stajalištima o učinkovitosti tržišta.

Fondovi omogućavaju ulagačima ulaganje i malih novčanih iznosa u diverzificirani portfelj vrijednosnih papira za koji se brinu profesionalni upravitelji. Veličinom fonda postižu se i bolji uvjeti i bolje se diverzificira portfelj, što s manjim iznosima ulaganja ne bi bilo moguće.

Budući da je povijest učiteljica života, moramo podsetiti na događaje od prije deset godina. Sredinom rujna 2008. najpoznatija američka investicijska banka oglasila je stečaj i taj se datum vodi kao početak svjetske recesije. Pola godine poslije hrvatsko tržište kapitala dotaknulo je dno. Fondovska je imovina s 33 milijarde kuna pala na samo devet, dionički indeks Crobex izgubio je dvije trećine vrijednosti. Vrijednost nekretnina strahovito se strogo postala. Naravno, ne na svim lokacijama, ali cijene su svugdje pale. Promatrajući prosjeke, u samo dvije godine stan u Zagrebu izgubio je četvrtinu vrijednosti. Cijene stanova nastavile su padati i tijekom recesije. Ludilo je vladalo te ‘zlatne’ 2007. Kupovalo se što se stiglo i kako se stiglo. I to na kredit. Primjerice, rijetki su bili oni koji su kupovali HT-ove dionice u gotovini, paketi tih dionica čekali su se u pošti (da, ne šalimo se – građani su pitali bankare i brokere gdje mogu preuzeti paket). A kamatna stopa na gotovinski kredit bila je 8,5 posto, danas je upola manja.

Margin krediti (kredit kojemu je kolateral neka dionica) ‘davali’ su se šakom i kapom. Kupovali su se novi automobili, ‘plegale’ kartice. Sve dok tržište nije puklo. Plaće su počele padati, tvrtke propadati, gospodarstvo je ‘de facto’ stalo i počeli su stizati zahtjevi za nadoknadu (engl. margin calls)…

Osim izravne kupnje na burzama postoje i razne platforme. U Hrvatskoj su sve češće crowdfunding-kampanje, ulaganja putem Funderbeama ili Progressa, a u svijetu jačaju platforme ‘peer-to-peer’ kreditiranja kao što su Lending Club ili Prosper. Takve kampanje većinom rabe startupovi i projekti. Ulaganje s pomoću Funderbeama prilično je jednostavno: napravi se račun na platformi, Funderbeam u roku od 24 sata provjeri klijenta i može se krenuti u investiranje.

Tri su potencijalna načina zarađe: u sklopu dividende, prodajom kupljenog udjela, odnosno tokensa, zaradom ako se tvrtka u koju je uložen novac na kraju proda za iznos veći od uloženoga. Budući da se upotrebljava tehnologija blockchaina, tvrtka ne mora plaćati depozitorije, investitori u trgovanju ne moraju plaćati brokere i za ulaganje i trgovanje dovoljna su tri klika mišem – objašnjava Bićanić.

‘Peer-to-peer lending’ u SAD-u uzima sve više maha. Tu ulagači daju novac s pomoću platformi, on se disperzira u desetke, ako ne i stotine tvrtki i privatnih osoba, a na kraju se dobiva solidan povrat ulaganja. U Europi i Hrvatskoj taj je model za sada malo vjerojatan. Zanimljiv su način ulaganja i plemeniti metali i drago kamenje. Zlato je sigurno utočište kad nastupi kriza. Trenutačno mu je cijena 20 posto viša nego na početku 2016., ali gotovo je jednaka u odnosu na početak 2015. Osim zlata, ali i potencijalnih ulaganja u litij i kobalt, tu su dijamanti. U Hrvatskoj se može izravno kupovati zlato u zlatarnama ili investicijsko zlato. Litij i kobalt kupuju se u inozemstvu preko stranih brokera, ali ne izravno nego ili u sklopu ETF-ova (engl. exchange-traded fund – investicijski fond čijim se dionicama trguje na burzi) ili kupnjom dionica rudnika.

Od dragulja do biznisa – S jedne je strane zlato likvidna imovina, s druge su strane dijamanti dugoročno ulaganje. Zahvaljujući njihovoj vrijednosti, rijetkosti te ljepotii zauvijek su vrijedna imovina. Osim toga, tržište dijamanata kontrolira oligopol, što stiti cijene od fluktuacija i tržišnog šoka – kaže nam Filip Dodić, direktor Zlatarne Dodić. Uz dijamante atraktivni su safiri i rubini. Dodić napominje da su, kad tržište dionica pada i valuta gubi vrijednost, dragulji pouzdana pohrana novca; osim toga, kompaktni su i prijenosni. Ipak, u Hrvatskoj je trgovanje draguljima još na niskim razinama. Zlatarne su počele razmišljati o novim mogućnostima, no za sada su opcije zlato i dijamanti.

Osim klasičnim ulaganjem možete se baviti investiranjem u biznis. To jedna od najtežih vrsta ulaganja. Svakako je rizična, zahtijeva velike žrtve i mnogo besanih noći. Ipak, vjerujemo da poduzetnici koji su uspjeli, a pod uspjehom smatramo da nisu propali i da nikomu nisu dužni, uživaju u onome što su stvorili. Zato pri bilo kakvom ulaganju dobro razmislite što na kraju želite postići – potencijalno dobru zaradu ili miran san.