Svih pet soba koje imamo kupljene su kao gotove priče, no nijedna više nije onakva kakva je bila u originalu. Budimo realni, i nama bi bilo dosadno da je igra cijelo vrijeme ista, zato stalno pokušavamo nešto promijeniti ili dodati.
S at otkucava, ostalo vam je manje od minute da iz sjećanja uspavanog milijardera ukradete tajnu šifru ili od pogubljenja spasite nevino optuženog Johna Monroea, a pred vama stoji posljednja, naizgled nerješiva zagonetka. Nije riječ o opisu nečije noćne more ili scenarija za film u kojem glumite glavnu ulogu, nego o kratkom uvodu u uzbudljivi svijet tzv. soba za bijeg (engl. escape rooms). Ukratko, riječ je o sobama u koje se zaključa najčešće od dva do pet igrača čiji je zadatak rješavati zagonetke, pronalaziti tragove i dekodirati šifre kako bi u zadanoj roku uspjeli izaći. Ta se igra pojavila 2007. u Japanu; prvu sobu osmislio je tada 35-godišnji Takao Kato. Četiri godine poslije stigla je i do Europe, točnije Budimpešte, koja je ubrzo prerasla u pravu prijestolnicu soba za bijeg Staroga kontinenta. U posljednje ih je vrijeme sve više i kod nas: samo na zagrebačkom području na devet lokacija ima ih dvadesetak, i to licencnih, osmišljenih prema prije utvrđenom projektu, i onih koje su u cijelosti osmišljeni naši ljudi. Svima s kojima smo razgovarali zajednički je način na koji su ušli u priču: odigrali su neku sobu, najčešće u inozemstvu, gdje su u svim većim metropolama prave atrakcije, ‘navukli se’ i odlučili strast pretvoriti u posao.
Za otvaranje ‘escape rooma’ potrebno je mnogo ulaganja, mnogo živaca i dobre volje, ali među najvažnijim stvarima svakako je odabir lokacije i prostora. Kad ih pronađete, morate postaviti videonadzor i nabaviti softver s pomoću kojeg se vodi igra. Ne treba zaboraviti ni uobičajene probleme s administracijom, kao i opremanje sobe (zvučna izolacija, lokot, visokotehnološke napravice, specijalni efekti), osmišljavanje zagonetki… U slučaju manjih soba, poput Portala, ulaganje vrijedi pedesetak tisuća eura, a u Arenu, najveću sobu za bijeg u regiji, trebalo je uložiti više od milijun kuna.
U sklopu Arene je i Karting Arena iznad koje je bilo dosta slobodnog prostora pa je odlučeno da se popuni sobama za bijeg. Tako se osim utrkivanja malim automobilima posjetiteljima omogućuje dodatna zabava. – Svih pet soba koje imamo kupljene su kao gotove priče, no nijedna više nije onakva kakva je bila u originalu. Budimo realni, i nama bi bilo dosadno da cijelo vrijeme igramo istu igru, zato pokušavamo nešto promijeniti ili dodati, nikad nismo sasvim zadovoljni. U nekim sobama gotovo su sve zagonetke nove, drukčije – objašnjava Andrej Štefan Martić, voditelj Escape Room Arene i dizajner igara.
Želja im je bila pokriti što više žanrova, zato danas imaju sobe inspirirane znanstvenofantastičnim filmovima (‘Mind Crime’), krimićima (‘The Office of John Monroe’, ‘Museum Robbery’) i hororima (‘The Lab of Dr. Lev Pasted’), a ako se odlučite za ‘Secret Agent Room’, na jedan sat pretvorit ćete se u tajnog agenta na tragu Jamesa Bonda. Na pitanje koja od njihovih soba najbolje prolazi među publikom, Martić ističe kako se situacija neprestano mijenja, pa se tako znalo događati da u nekom tjednu imaju odigranih dvadesetak ‘Secret Agent’ i gotovo ništa drugo. Važna je i preporuka ‘game mastera’ koji posjetiteljima, posebno početnicima, najčešće savjetuju da odaberu najlakšu igru i zatim ih uvedu u priču te ukratko predstave pravila; ako zapnete, od njih ćete dobiti i dragocjene tragove koje ste previdjeli. Razgovor smo vodili u kontrolnoj sobi, što nam je omogućilo da vidimo i kako se igrači ponašaju suočeni s tim zagonetkama, posebno kad im sat na zidu počne odbrojavanje posljednjih desetak minuta. – Prava psihološka studija – uza smijeh govori Martić, dodajući da su ‘doista vidjeli sve’.
Kad je pak riječ o uzorku publike, i on se mijenja s vremenom. Prije pet-šest godina, kad su se u Zagrebu pojavile prve sobe za bijeg, prevladavala je studentska populacija. Važnu ulogu odigrao je film ‘Slagalica strave’ koji je popularizirao taj svijet, nakon čega su počeli dolaziti i stariji, oni s više novca.
Martić nas je upoznao i sa situacijom na europskoj sceni: već spomenuta Budimpešta ima više od sto pedeset soba, no tvrdi da se najnovije i najzanimljivije stvari događaju u Amsterdamu.