FEROIMPEX Izvozi kamionske ležajeve u EU uz pomoć sredstava EU

Vlasnici tvrtke Habiba i Zoran Legac kažu da u ovom trenutku i za njih i za konkurenciju ima dovoljno posla jer tržište raste, no svjesni su da će se stanje na tržištu ubuduće mijenjati. Baš zato što sad imaju dosta posla, prilika je da se investira u učinkovitiji proizvodni proces.

Novim projektom ‘Inovativna hrvatska rješenja za globalnu automobilsku industriju’ vrijednim 54 milijuna kuna zagrebačka kompanija Feroimpex – automobiljska tehnika trebala bi smanjiti troškove proizvodnje za 15 posto, odnosno za najmanje deset milijuna kuna. Projekt bi trebao biti završen do kraja 2021., a glavni partner toj obiteljskoj tvrtki u vlasništvu bračnog para Zorana i Habibe Legac je zagrebački Fakultet strojarstva i brodogradnje (FSB).

Riječ je o tvrtki koja najvećim dijelom proizvodi ležajeve za automobilsku industriju te manji dio za željezničku industriju, komponente ležajeva za vjetroelektrane te alate za vlastitu proizvodnju. Razlog zašto je krenula u spomenuti projekt veliki su troškovi proizvodnje, a iskorištala je i iskustvo iz ranijih projekata kad je povlačila novac iz EU-fondova, tako da joj je i za ovaj projekt, uz pomoć konzultantske tvrtke Impuls savjetovanje, odobren povrat 40 posto uloženog novca iz Operativnog programa EU Konkurentnost i kohezija.

Riječ je zapravo o tri projekta: inovativnom rješenju za lomljenje metalne strugotine, inovativnom mjerenju te automatizaciji i digitalizaciji proizvodnje. Novim tehnološkim rješenjem strugotina će se lomiti u manje komade (otpad) umjesto dosadašnje duge strugotine povezane kao lanac, što znači da će se smanjiti obujam, a time i učestalost njezina odvoza na otpad.

Osim toga, lanac otpada koji nakon struganja kroz kanale stroja odlazi u kontejnere oštećuje te kanale, što zahtijeva češći angažman servisera. Također, otpad, koji inače u konačnici odvoze u pretapanje u željezo u tvrtku C.I.O.S., zbog svoje je oštrine opasan za radnike pa se mnogo ulaže u čišćenje pogona, a novim tehnološkim rješenjem i ta će stavka troškova biti manja. U konačnici, jedan mjerač u proizvodnom procesu koji će zamijeniti više njih racionalizirat će proizvodnju.

– To je važno jer proizvedemo 15 milijuna ležajeva na godinu, 60 tisuća na dan, zahtjevi za kvalitetom iznimno su veliki i ako se samo na jednoj jedinici pri likom isporuke otkrije pogreška, moramo potrošiti tri tisuće eura kako bi se provjerili ostali isporučeni ležajevi – objašnjava Zoran Legac.

Feroimpex danas proizvodi ležajeve za kamionsku industriju, odnosno za MAN, Volvo i Mercedes, preciznije rečeno obrađuje dijelove ležajeva za svjetske kompanije koje te dijelove sklapaju u konačni proizvod za kamionsku industriju. Najveći njegov kupac je austrijski Schaeffer, a važni kupci su švedski SKF, njemačka Sona te u posljednje vrijeme sve više japanski NSK, ali i drugi poput danskog Danfossa i mađarskog FAG-a. Riječ je o kompaniji koja gotovo cjelokupnu proizvodnju izvozi (više od 90 posto), a i ono malo što prodaje na domaćem tržištu najčešće kupuju kompanije s čijim tvrtkama majkama posluje i u inozemstvu, poput SKF Ferro-Preisa u Čakovcu. O domaćem tržištu u Feroimpexu ni ne razmišljaju previše smatrajući da je njihova šansa u širenju izvoza.

Možda je upravo ovim investiranjem u produktivniju proizvodnju Feroimpex – automobiljska tehnika pokazao državi kad se ide u reformu – onda kada kompaniji/državi najbolje ide. Vlasnici kompanije ističu da u ovom trenutku i za njih i za konkurenciju ima dovoljno posla jer tržište raste. No bračni par Legac svjestan je da će se stanje na tržištu ubuduće mijenjati i baš zato što sad imaju dosta posla, prilika je da se investira u učinkovitiji proizvodni proces.

On je nužan i zbog toga što tvrtki zadnjih dvije godine, usprkos rastu tržišta, padaju prihodi. Lani je izveza u vrijednosti od 171,5 milijuna kuna, a ukupni joj je prihod iznosio 187 milijuna kuna, 13 milijuna kuna manje nego u 2016. (200 milijuna kuna), s tim da valja reći da je prihod kompanije u 2015. dosegnuo rekordnih 287 milijuna kuna. Razlog pada prihoda Zoran Legac objašnjava time što su ranije sami nabavljali komponente za ležajeve, za koje su također dobivali maržu prodajući ih kupcima obrađene, da bi Schaeffer odnedavno sam dostavljao komponente koje su u Feroimpexu obrađivali i takve ih dalje vraćali austrijskoj kompaniji. Na taj način Feroimpex je ostao bez dijela marže od neobrađenih ležajeva.

I dobit je bila niža nego ranijih godina, lani je iznosila šest milijuna kuna, upola manje nego u 2016. Koeficijent tekuće likvidnosti (pokrivenost kratkoročnih obaveza kratkoročnom imovinom) iznosio je 1,21 (podatak iz 2016. iz Poslovne Hrvatske). Optimalna vrijednost pokazatelja nalazi se između 1,5 i 2, ali, kako kažu vlasnici kompanije, nemaju nikakvih problema u podmirivanju obveza. Taj je koeficijent najveći bio 2014. (1,74), da bi zadnjih godina padao, a jedan od razloga su i investicije koje je, uz najnoviju, ova kompanija imala 2014. i 2015. kada su otvorene tada dvije nove proizvodne hale vrijedne 19 milijuna kuna (sada ih imaju četiri na 10 tisuća četvornih metara) te je investirano 170 milijuna kuna u peć za kaljenje.

Zoran i Habiba Legac suvlasnici su sa po 50 posto udjela, ali sve važniji član kompanije je i njihov sin Branimir Legac, koji je predsjednik NO-a. On će preuzeti kompaniju, a sada najviše radi na nabavi i prodaji.

– Nakon završetka projekta planiramo se povući – ističe Habiba Legac.

Ostala dva člana NO-a su njihova kćerka Denisa Legac te vrlo važna osoba u kompaniji, tehnički direktor Vlado Horvatić. Osim njih, treba istaknuti i šefa sustava kvalitete Ivana Darapija te dugogodišnju šeficu računovodstva Jasna Rašić. Sve su to ljudi do čijeg se mišljenja drži, iako suvlasnici spominju i – doduše novu – financijsku direktoricu Maju Derbes.

Kompaniju najviše muči velika fluktuacija ljudi, što se može vidjeti i na izrazima lica Zorana i Habibe Legac kada pričaju o tome. Iako broj zaposlenika raste, u ovom trenutku nedostaju im dva inženjera i barem 60 novih radnika uz postojećih 450. Nove radnike zaposlit će uskoro jer im je iz uvoznih kvota za strane radnike odobreno upravo 60 koji će im doći vrlo brzo s prostora bivše Jugoslavije. Već ih je više od 20 došlo, za sve njih pripremljen je privremeni smještaj, ali sve su to ljudi koji će neko vrijeme morati prolaziti obuku. Prosječna je neto plaća 5,5 tisuća kuna, a Habiba Legac kaže da već sad imaju sustav stimulacija tako da radnici mogu zaraditi i više od osnovne plaće. Radi efikasnosti uskoro planiraju prijeći na plaćanje prema normi za poslove za koje je to moguće organizirati.

Kompanija ima priliku proširiti tržište, pogotovo na Daleki istok, ali opasnost može prijetiti od većeg poremećaja tržišta jer bi među prvima na udaru bila automobiljska industrija. To su itekako osjetili za vrijeme posljednje recesije, no stečeno iskustvo te spomenute investicije pokazuju snagu tvrtke, unatoč najvećoj slabosti s kojom se suočava – nedostatku kadrova.

Vlasnici zasad nemaju namjeru prodavati tvrtku, ali ne isključuju mogućnost ulaska manjih ulagača u kompaniju. Za sada dobro posluje, no njezine slabosti u vidu većih troškova koji nastaju u procesu proizvodnje ne omogućuju miran san vlasnicima, pa je jedna od pozitivnih stvari ta što su shvatili u kom su dijelu nužne promjene. Osim toga, novostvorena suradnja s FSB-om Feroimpexu daje dodanu vrijednost, što ga u konačnici čini perspektivnom kompanijom.