Došlo je vrijeme suočavanja s istinom. Nužne su duboke promjene u ekonomskim i drugim javnim politikama koje bi pogodovale jačanju vladavine prava, razvoju intelektualnog kapitala i poduzetničke kulture te liberalizacije. Ako se takve promjene ne provedu, neće biti ni rasta, ni blagostanja, ni – hrvatskih građana.
Pokazatelji su, nažalost, kristalno jasni: hrvatska ekonomija raste prema stopama od 2,5 do 2,8 posto, javni je dug na razini od 80-ak posto jednogodišnjega nacionalog dohotka (Vladin je sektor prezadužen!), investicije slabe. Hrvatska se pak sveučilišta rangiraju između 800. i 1000. mjesta u svijetu. Ljudski kapital se iseljava, više od 50 posto srednjoškolaca ne vidi perspektivu u Hrvatskoj.
Kako to izgleda u zemljama srednje Europe? Češka: ekonomski rast 4,4 posto, javni dug samo 32 posto BDP-a, industrijske investicije rastu. Karlovo sveučilište u Pragu na 203. je mjestu na svijetu i najbolja je visokoobrazovna institucija u srednjoj i istočnoj Europi. Tamošnji industrijski sektor participira u kreiranju BDP-a s vrlo visokih 37 posto i stvara brojna kvalitetna radna mjesta, pa je stopa nezaposlenosti pala ispod tri posto u travnju. Turizam donosi Češkoj visokih 15 milijardi eura (hrvatski turizam ostvaruje samo oko 11 milijardi) te ima udio u BDP-u oko četiri posto. Sličan razvoj vidimo u Slovačkoj i Rumunjskoj. I slovensko gospodarstvo iznenađujuće raste – lani vrlo visokih 4,7 posto. Slovenija je dovršila tranziciju, provela obrazovnu reformu i otvorila ekonomski prostor investitorima (uključujući hrvatskim poduzetnicima). Privatizacija je gotovo dovršena. U državnom vlasništvu ostalo je 40-ak poduzeća koja participiraju s 11 posto u ukupnom broju radnih mjesta. Crna Gora i Albanija postaju nove ekonomske zvijezde u Jadransko-jonskoj regiji. Ekonomski rast i porast općeg blagostanja bilježe se posvuda samo ne u Hrvatskoj.
Što se to događa s hrvatskim gospodarstvom? Odgovori se mogu sažeti u jednoj rečenici: zatvorena ekonomija, previsoki porezi, nedovršena tranzicija, loša državna administracija, nestručno makroekonomsko upravljanje te veoma loše obrazovanje.
Hrvatska je zemlja s porezima koji su među najvišima u EU. Radikalnije snižavanje poreza nemoguće je provesti u dogledno vrijeme zbog velikog broja ovisnika o proračunskim transferima. Hrvatska je još na pola puta od državno-socijalističkog prema tržišnoekonomskom sustavu. U većinski državnom vlasništvu još je oko 1150 poduzeća. Vlada izravno kontrolira 600-tinjak poduzeća. Umjesto privatizacije, broj državnih (javnih) poduzeća raste. Državna poduzeća u pravilu su vrlo neučinkovita. U krug neučinkovitih poduzeća uključujemo i ona u kojima Vladin sektor nije vlasnički uključen, ali ima velik utjecaj na upravljanje. Grupacija Agrokor upravo je takav slučaj: privatno poduzeće koje je naraslo uz političku potporu i kojim se nije upravljalo ekonomski racionalno. Resursi tog poduzeća završit će u rukama ruskih državnih banaka, a Vladina intervencija imat će nesagledive posljedice na razvoj funkcionalne tržišne ekonomije.
