Izvozi kamionske ležajeve u EU uz pomoć sredstava EU

Dok je prvo tromjesečje završilo s padom izvoza od tri posto, u travnju je u odnosu na isti lanjski mjesec izvoz bio 16 posto veći. Tako četveromjesečni zbroj opet upućuje na rast izvoza.

Istodobno s potvrdom da je u prvom tromjesečju izvoz pao za tri posto u usporedbi s prvim kvartalom prošle godine, iz Državnog zavoda za statistiku stigla je vijest da se, prema prvim procjenama, u travnju ipak oporavio. Prema još nepotpunom podatku, izvoz je tada bio 16 posto veći nego lani u istome mjesecu, pa je izvozni rezultat za prva četiri mjeseca ispaao 1,3 posto bolji nego prošle godine u to vrijeme. No treba uzeti u obzir da je prošlogodišnji travanj za izvoz bio daleko najslabiji lanjski mjesec u kojem je vrijednost izvoza bila malo ispod milijarde eura. Stoga zasad o oporavku izvoza možemo govoriti samo uvjetno.

Iz analize podataka o robnoj razmjeni za prvo tromjesečje, međutim, može se uočiti nekoliko pozitivnih signala koji govore u prilog tome da bi u idućim mjesecima moglo biti novog rasta izvoza. U prvom redu to je nastavak rasta izvoza na tržišta Europske unije (3,8 posto za prvi kvartal, a čak 8,1 posto za prva četiri mjeseca), čime se demantiraju tvrdnje svih onih ekonomskih analitičara koji su uzrok pada izvoza pronašli u ‘ispuhavanju efekta članstva Hrvatske u EU’. Naprotiv, glavni uzrok pada ukupnog hrvatskog izvoza u prvom kvartalu, što je nastavljeno i u travnju, bio je velik pad izvoza na tržišta izvan Europske unije.

Među njima se osobito ističe podbačaj izvoza u SAD, koji je u prvom kvartalu bio gotovo 60 posto niži nego u isto lanjsko vrijeme, kad je iznosio 192 milijuna eura. Budući da su glavni izvoznici proizvodi iz Hrvatske u SAD liječnici i oružje, nedvojbeno je da većina podbačaja u ovoj godini otada na Plivu i HS Produkt. Izvoz farmaceutskih proizvoda, koji je lani bujao, u prva tri mjeseca ove godine pao je za tridesetak posto. I Agrokor je dao svoj obol manjem izvozu u prvom kvartalu. To se vidi iz podatka da je pao izvoz u BiH (devet posto) i Srbiju (8,4 posto). Ukupno je u te dvije zemlje u prva tri mjeseca izvezeno četrdesetak milijuna eura manje nego u istome lanjskom razdoblju, što se može dovesti u izravnu vezu s tim što su u međuvremenu popucale distribucijske spone između veleprodajnih i maloprodajnih dijelova Agrokora u Hrvatskoj i izvan nje. Srećom, to nije zaustavilo rast izvoza prehrambene industrije, koji se u prvom kvartalu povećao za šest posto, što osobito veseli jer je segment u cijeloj prošloj godini stagnirao s izvozom.

Prema strateškom cilju Sektor poljoprivrede, Podravka planira do 2022. ostvariti stopostotni udio domaćih sirovina u gotovom proizvodu. Da bi to ostvarila, neprestano unapređuje svoju poljoprivrednu proizvodnju i ulaže u poboljšanje kvalitete tla, nabavu specijalne opreme i strojeva.

Tako je prošlog tjedna u sklopu berbe graška na tvrtkim poljima predstavljen novi kombajn koji omogućava mehaniziranu berbu; vrijedan je 3,75 milijuna kuna. – Tim ulaganjem, za koje je 50 posto novca osigurano iz fonda Europske unije, znatno podižemo učinkovitost berbe. Odličnim performansama kombajn omogućava kvalitetnije i brže branje te znatno smanjuje primjese u ubranom grašku. Ove godine grašak je zasijan na 115 hektara te se očekuju prinosi od 5,2 tone graška po hektaru. Podravkin grašak proizvodi se na 95 posto površina u Podravkinu vlasništvu, a pet posto su površine kooperanata – istaknuo je direktor Sektor poljoprivrede Zdravko Dimač.

Proizvodnja graška organizirana je na površinama u blizini tvornice pa ubrani grašak izravno odlazi u tvornicu te u roku od tri do pet sati bude preraden u gotovi konzervirani grašak. Tako se zadržavaju sve glavne osobine svježega zrna graška i količina hranjivih tvari u konzerviranoj grašku samo se neznatno razlikuje u odnosu na svježi. Grašak se preradjuje u tvornici Kalnik, koja od 1967. posluje u Podravkinu sastavu; tada počinje snažan razvoj tvornice. Podravka je u posljednjih nekoliko godina ulagala u proizvodnju i nove linije, što je povećalo proizvodnju i potaknulo stalno uvođenje novih proizvoda.

HBOR je prošlog tjedna bio domaćin konferencije EAPB CEO i Glavne skupštine Europske udruge javnih banaka (EAPB) na kojoj je Tamara Perko, predsjednica Uprave HBOR-a, izabrana na mjesto članice Upravnog vijeća EAPB-a. Njezinim imenovanjem u Upravno vijeće dano je povjerenje i priznanje HBOR-u, ali i Republički Hrvatskoj, da kao ravnopravna razvojna institucija i zemlja članica EU budu važni čimbenici u provedbi zajedničke europske politike.

Duro Đaković Specijalna vozila, tvrtka u sastavu grupacije Đuro Đaković, potpisala je ugovore sa Swietelsky Baugesellschaftom o isporuci vagona za prijevoz željezničkih pragova tipa Slnps i s Eurailpoolom o isporuci vagona za prijevoz kontejnera tipa Smnps. Ukupna je vrijednost potpisanih ugovora 87 milijuna kuna. Zbog prijašnje suradnje i kvalitete isporučenih vagona Eamos 2010. Swietelsky se s Eurailpoolom, tvrtkom čiji je Swietelsky suvlasnik, ponovo obratio Đakoviću sa zahtjevom za razvoj i proizvodnju vagona za prijevoz željezničkih pragova i vagona za prijevoz kontejnera s rasutim teretom. Đuro Đaković Specijalna vozila ove će godine projektirati oba modela vagona i zatim izraditi prototipove te provesti TSI ispitivanje i certifikaciju vagona. Serijski proizvedeni vagoni isporučit će se u drugoj polovini 2019.

Prijavite se na www.zadovoljstvazaposlenika.hr

Danas i profesionalni ulagači dvoje o preporuci u što ulagati. Malim ulagačima, koji ulažu do 100.000 eura, teže je odlučiti kako bar sačuvati vrijednost imovine kad su bankovne kamate blizu nule. No može se i zaraditi – utoliko više što je ulaganje rizičnije.

Osim klasičnim ulaganjem možete se baviti investiranjem u biznis. To je jedna od najtežih vrsta ulaganja. Svakako je rizična, zahtijeva velike žrtve i mnogo besanih noći. Ipak, vjerujemo da poduzetnici koji su uspjeli, a pod uspjehom smatramo da nisu propali i da nikomu nisu dužni, uživaju u onome što su stvorili. Zato pri bilo kakvom ulaganju dobro razmislite što na kraju želite postići – potencijalno dobru zaradu ili miran san.

Najvažniji svjetski dionički indeksi i tržišta kapitala odavno su probili povijesne maksimume. Glavno je pak pitanje što će se u budućem događati. Iskusni ula- gaći upozoravaju na to da je ciklus rasta pri kraju.

Posebno treba naglasiti oprez. Svako je ulaganje rizično, bilo da je riječ o kriptovalutama bilo o državnim obveznicama, i uvijek postoji mogućnost da se uloženo ne vrati.

Ulaganje u biznis može se na nekoliko načina, bilo ulaganjem u druge tvrtke i projekte na sve više platformi, bilo pokretanjem vlastitog biznisa, bilo kupnjom tvrtke. Iako to zvuči pomalo čudno, u raznim se oglasnicima prodaju tvrtke. Cijene su različite, od nekoliko tisuća do nekoliko stotina tisuća kuna. Nadalje, u biznis se može ulagati s pomoću raznih platformi, od kojih je jedna Funderbeam. Investitorima iz cijelog svijeta omogućuje ulaganje u postojeće ili nove tvrtke (startupove). Tri su potencijalna načina zarade: u sklopu dividende, prodajom kupljenog udjela (tokena), zaradom ako se tvrtka u koju je uložen novac na kraju proda za iznos veći od uloženoga.

Odluka o ulaganju individualna je i ovisi o pojedinom ulagaču, ali svaki od njih morao bi se postaviti sljedeća pitanja: Koliki očekivani prinos želim i koliki sam rizik spreman preuzeti za to? U kojem roku želim ostvariti taj prinos? Treba li mi u međuvremenu likvidnost?

Na temelju odgovora na ta pitanja ulagač se može odlučiti za dividendne odnosno brzorastuće dionice. To se može primijeniti i na izbor sektora – defanzivniji ili agresivniji. Katkad sklonost preuzimanju rizika prelazi ulagačeve mogućnosti preuzimanja rizika. Zbog volatilnosti tržišta kapitala mlađe bi osobe u strukturi ulaganja trebale imati više rizičnijih instrumenta s obzirom na njihov veći očekivani prinos u dugom roku, ali, naravno, uzimajući u obzir sklonost riziku. Starije pak, koje imaju kraći horizont ulaganja, trebaju biti opreznije pri ulaganju i strukturirati cijeli portfelj u skladu s tim – savjetuju u Erste Asset Managementu i ističu da samostalna selekcija pojedinačnih dionica na tržištu podrazumijeva dobro poznavanje fundamenata investiranja, ali i tvrtki te makroekonomskih očekivanja, pa su početnicima sigurnija opcija fondovi, bilo investicijski, ETF bilo indeksni, ovisno o preferencijama i stajalištima o učinkovitosti tržišta.

Fondovi omogućavaju ulagačima ulaganje i malih novčanih iznosa u diverzificirani portfelj vrijednosnih papira za koji se brinu profesionalni upravitelji. Veličinom fonda postižu se i bolji uvjeti i bolje se diverzificira portfelj, što s manjim iznosima ulaganja ne bi bilo moguće.

Budući da je povijest učiteljica života, moramo podsjetiti na događaje od prije deset godina. Sredinom rujna 2008. najpoznatija američka investicijska banka oglasila je stečaj i taj se datum vodi kao početak svjetske recesije. Pola godine poslije hrvatsko tržište kapitala dotaknulo je dno. Fondovska je imovina s 33 milijarde kuna pala na samo devet, dionički indeks Crobex izgubio je dvije trećine vrijednosti. Vrijednost nekretnina strahovito se strogo postala. Naravno, ne na svim lokacijama, ali cijene su svugdje pale. Promatrajući prosjeke, u samo dvije godine stan u Zagrebu izgubio je četvrtinu vrijednosti. Cijene stanova nastavile su padati i tijekom recesije. Ludilo je vladalo te ‘zlatne’ 2007. Kupovalo se što se stiglo i kako se stiglo. I to na kredit. Primjerice, rijetki su bili oni koji su kupovali HT-ove dionice u gotovini, paketi tih dionica čekali su se u pošti (da, ne šalimo se – građani su pitali bankare i brokere gdje mogu preuzeti paket). A kamatna stopa na gotovinski kredit bila je 8,5 posto, danas je upola manja.

Margin krediti (kredit kojemu je kolateral neka dionica) ‘davali’ su se šakom i kapom. Kupovali su se novi automobili, ‘plegale’ kartice. Sve dok tržište nije puklo. Plaće su počele padati, tvrtke propadati, gospodarstvo je ‘de facto’ stalo i počeli su stizati zahtjevi za nadoknadu (engl. margin calls)…

Prilika u litiju i kobaltu ‘Peer-to-peer lending’ u SAD-u uzima sve više maha. Tu ulagači daju novac s pomoću platformi, on se disperzira u desetke, ako ne i stotine tvrtki i privatnih osoba, a na kraju se dobiva solidan povrat ulaganja. U Europi i Hrvatskoj taj je model za sada malo vjerojatan. Zanimljiv su način ulaganja i plemeniti metali i drago kamenje. Zlato je sigurno utočište kad nastupi kriza. Trenutačno mu je cijena 20 posto viša nego na početku 2016., ali gotovo je jednaka u odnosu na početak 2015. Osim zlata, ali i potencijalnih ulaganja u litij i kobalt, tu su dijamanti. U Hrvatskoj se može izravno kupovati zlato u zlatarnama ili investicijsko zlato. Litij i kobalt kupuju se u inozemstvu preko stranih brokera, ali ne izravno nego ili u sklopu ETF-ova (engl. exchange-traded fund – investicijski fond čijim se dionicama trguje na burzi) ili kupnjom dionica rudnika.

Od dragulja do biznisa – S jedne strane zlato likvidna imovina, s druge strane dijamanti dugoročno ulaganje. Zahvaljujući njihovoj vrijednosti, rijetkosti te ljepotii zauvijek su vrijedna imovina. Osim toga, tržište dijamantara kontrolira oligopol, što stiti cijene od fluktuacija i tržišnog šoka – kaže nam Filip Dodić, direktor Zlatarne Dodić.

Uz dijamante atraktivni su safiri i rubini. Dodić napominje da su, kad tržište dionica pada i valuta gubi vrijednost, dragulji pouzdana pohrana novca; osim toga, kompaktni su i prijenosni. Ipak, u Hrvatskoj je trgovanje draguljima još na niskim razinama. Zlatarne su počele razmišljati o novim mogućnostima, no za sada su opcije zlato i dijamanti.

Hrvatska raste najsporije zbog gorštačkog nasljeđa u gospodarstvu. Došlo je vrijeme suočavanja s istinom. Nužne su duboke promjene u ekonomskim i drugim javnim politikama koje bi pogodovale jačanju vladavine prava, razvoju intelektualnog kapitala i poduzetničke kulture te liberalizacije. Ako se takve promjene ne provedu, neće biti ni rasta, ni blagostanja, ni – hrvatskih građana.

P pokazatelji su, nažalost, kristalno jasni: hrvatska ekonomija raste prema stopama od 2,5 do 2,8 posto, javni je dug na razini od 80-ak posto jednogodišnjega nacionalog dohotka (Vladin je sektor prezadužen!), investicije slabe. Hrvatska se pak sveučilišta rangiraju između 800. i 1000. mjesta u svijetu. Ljudski kapital se iseljava, više od 50 posto srednjoškolaca ne vidi perspektivu u Hrvatskoj.

Kako to izgleda u zemljama srednje Europe? Češka: ekonomski rast 4,4 posto, javni dug samo 32 posto BDP-a, industrijske investicije rastu. Karlovo sveučilište u Pragu na 203. je mjestu na svijetu i najbolja je visokoobrazovna institucija u srednjoj i istočnoj Europi. Tamošnji industrijski sektor participira u kreiranju BDP-a s vrlo visokih 37 posto i stvara brojna kvalitetna radna mjesta, pa je stopa nezaposlenosti pala ispod tri posto u travnju. Turizam donosi Češkoj visokih 15 milijardi eura (hrvatski turizam ostvaruje samo oko 11 milijardi) te ima udio u BDP-u oko četiri posto. Sličan razvoj vidimo u Slovačkoj i Rumunjskoj. I slovensko gospodarstvo iznenađujuće raste – lani vrlo visokih 4,7 posto. Slovenija je dovršila tranziciju, provela obrazovnu reformu i otvorila ekonomski prostor investitorima (uključujući hrvatskim poduzetnicima). Privatizacija je gotovo dovršena. U državnom vlasništvu ostalo je 40-ak poduzeća koja participiraju s 11 posto u ukupnom broju radnih mjesta. Crna Gora i Albanija postaju nove ekonomske zvijezde u Jadransko-jonskoj regiji. Ekonomski rast i porast općeg blagostanja bilježe se posvuda samo ne u Hrvatskoj.

Državno vlasništvo koči razvoj. Što se to događa s hrvatskim gospodarstvom? Odgovori se mogu sažeti u jednoj rečenici: zatvorena ekonomija, previsoki porezi, nedovršena tranzicija, loša državna administracija, nestručno makroekonomsko upravljanje te veoma loše obrazovanje.

Hrvatska je zemlja s porezima koji su među najvišima u EU. Radikalnije snižavanje poreza nemoguće je provesti u dogledno vrijeme zbog velikog broja ovisnika o proračunskim transferima. Hrvatska je još na pola puta od državno-socijalističkog prema tržišnoekonomskom sustavu. U većinski državnom vlasništvu još je oko 1150 poduzeća. Vlada izravno kontrolira 600-tinjak poduzeća. Umjesto privatizacije, broj državnih (javnih) poduzeća raste. Državna poduzeća u pravilu su vrlo neučinkovita. U krug neučinkovitih poduzeća uključujemo i ona u kojima Vladin sektor nije vlasnički uključen, ali ima velik utjecaj na upravljanje. Grupacija Agrokor upravo je takav slučaj: privatno poduzeće koje je naraslo uz političku potporu i kojim se nije upravljalo ekonomski racionalno. Resursi tog poduzeća završit će u rukama ruskih državnih banaka, a Vladina intervencija imat će nesagledive posljedice na razvoj funkcionalne tržišne ekonomije.

Politička je elita dosad tijekom tranzicije stvorila neučinkovite ekonomske strukture i državnu administraciju uvelike neprijateljski raspoloženu prema vladavini prava, tržišnoj demokraciji i uređenju društva kakvo dominira u razvijenim zemljama. Investicijska klima među najlošijima je u Europi. Obrazovni se sustav, pod snažnim utjecajem novih političkih elita iz dva vodeća politička kampa, također sporo razvijao u proteka dva desetljeća i nije pridonosio ekonomskom razvoju kao u drugim tranzicijskim zemljama. Akademija kao znanstveno-nastavna institucija prema razini znanja zaostaje 20-ak, 30-ak godina te proizvodi ljudski kapital koji stvara spiralu neznanja i nekompetencija u svim dijelovima društva. Čini se da je akademik Dinko Tomašić, jedan od najvažnijih hrvatskih sociologa, imao pravo kada je tvrdio da se hrvatsko društvo oblikovalo u proteklih 100-tinjak godina pod snažnim utjecajem plemenske kulture i uskočko-hajdučkih institucija, pomiješanih s otomanskim nasljeđem, koje su snažno negativno utjecale na ekonomski razvoj. Hrvatska tranzicijska politička elita oblikovala je novi ekonomski sustav ne prema uzorima iz razvijenih društava, već ugrađujući u njega ‘gorštačko’ nasljeđe. Nakon praktične propasti tajkunskog projekta Agrokor (i mnogih drugih manjih sličnih) vjerojatno je došlo vrijeme suočavanja s istinom. Nužne su duboke promjene u ekonomskim i drugim javnim politikama koje bi pogodovale jačanju vladavine prava, razvoju intelektualnog kapitala i poduzetničke kulture te liberalizacije društvenih i ekonomskih odnosa. Ako se takve promjene ne provedu, neće biti ni ekonomskog rasta, ni blagostanja ni – hrvatskih građana.

Javni novac i za seksualni život pet vjeverica. Nižozemska je potrošila 185 tisuća eura na most za vjeverice.

S PAR Hrvatska jedan je od vodećih trgovačkih lanaca u zemlji, a s investicijama od gotovo 400 milijuna kuna u ovoj godini potvrđuje poziciju najvećeg investitora u maloprodaji u Hrvatskoj. SPAR-ova prodajna mreža kontinuirano raste te danas broji 108 trgovina u 35 gradova. Samo u ovoj godini SPAR Hrvatska otvorio je supermarkete u Umagu, Splitu i Labinu i dva INTERSPAR hipermarketa u Rijeci – jedan u Tower Centru, a drugi na Rujevici koji je ujedno i najveća ovogodišnja SPAR-ova investicija vrijedna 170 milijuna kuna. Širene prodajne mreže nastavljaju i u drugoj polovici godine s novim otvorenjima i zapošljavanjem novih djelatnika.

U svim svojim trgovinama SPAR nudi kupcima široki asortiman proizvoda originalnih brendova i SPAR robnih marki te surađuje s velikim brojem hrvatskih proizvođača čije proizvode plasira kako u Hrvatskoj tako i u ostalim europskim zemljama u kojima SPAR posluje. Tako je ukupni izvoz hrvatskih proizvoda putem SPAR prodajne mreže u prošloj godini premašio 460 milijuna kuna. SPAR je ujedno i jedan od najvećih poslodavaca s više od 4700 zapošlenih koji su najveća snaga SPAR-a i svakodnevno doprinosu uspjehu cijele kompanije. Kompanija neprekidno ulaže u svoje zaposlenike pružajući im priliku za obrazovanje i napredak.

U sklopu programa ‘WorldStrides Custom Programs’, studenti sa Sveučilišta Teksas iz Austina posjetili su Inceptum, tvrtku koja se bavi pružanjem usluga za telekomunikacijsku industriju. Cilj je programa upoznati studente s načinom rada različitih kompanija iz različitih segmenata industrije kako bi dobili širu sliku o globalnoj povezanosti suvremenog biznisa.

Studenti McCombs School of Business sa Sveučilišta Teksas u SAD-u u sklopu programa ‘WorldStrides Custom Programs’ posjetili su Hrvatsku i kompaniju Inceptum, koja se bavi pružanjem usluga za telekomunikacijsku industriju. Cilj je tog programa upoznati studente s načinom rada različitih kompanija iz različitih segmenata industrije, a sve kako bi dobili širu sliku o globalnoj povezanosti modernog biznisa.

Studenti su pratili iscrpno predavanje gdje su o poslovnom uspjehu govorili Inceptumov stručnjaci Željko Lukač, glavni izvršni direktor, Domagoj Mikac, tehnički direktor, i Dejan Sablić, član Uprave za marketing i prodaju.

Tijekom izlaganja pričali su o svojim proizvodima koji se primjenjuju prije svega u sektoru telekomunikacija te kojima se koriste velika poduzeća, ali i s izazovima s kojima se susreću u poslovanju. Bilo je dosta govora i o stvaranju i pružanju ostalih softverskih rješenja, proizvoda i usluga koje razvijaju u Inceptumu, zamišljenih kako bi tvrtkama omogućili optimizaciju poslovnih procesa te povećali učinkovitost njihovih osnovnih poslova.

Predavanje je završeno razgovorom američkih studenata i predstavnika Inceptuma. Studenti Sveučilišta Teksas postavljali su pitanja zanimajući se za dosadašnji uspjeh kompanije, ali i budućnost, planove i izazove koji su pred njima. Susret domaćih i američkih kolega pozitivan je primjer kako jedna uspješna domaća kompanija svoja znanja može prenijeti stranim kolegama.