Hrvati su se oduvijek iseljavali u razvijene zemlje Europe i svijeta, ali otkad je Hrvatska 2013. postala članica Europske unije, dogodio se egzodus, pri čemu u velikom broju odlaze mladi visokoobrazovani ljudi i obitelji s djecom. Posao najčešće pronalaze u Njemačkoj, koja često javno poziva hrvatske radnike, Irskoj te Austriji. Posljednja država ne želi masovni dolazak hrvatskih radnika, uzima samo kadar koji joj nedostaje na tržištu; navodno je nekoliko tisuća Hrvata ove godine dobilo posao u toj državi. Povećano iseljavanje izazvalo je ozbiljne poremećaje na hrvatskom tržištu rada, posebno u turizmu, pa se poslodavci trude većim plaćama i boljim uvjetima zadržati radnike.
Ivana Budin Arhanić, potpredsjednica za poslovni razvoj i korporativne poslove u Valamar Rivieri, ističe da je jedan od strateških izazova za daljnji razvoj turizma pronaći, zadržati i razviti kvalitetne radnike, stoga Valamar i turistički sektor neprestano poboljšavaju uvjete rada za njih kako bi osigurali konkurentne uvjete u odnosu na zemlje u okružju.
– Za sezonske radnike koji dolaze raditi u naša odredišta osiguravamo kvalitetan smještaj u Kući Valamar, hotelu za zaposlenike, i prehranu na teret poslodavca, a jamčimo i minimalno neto primanje od 5000 do 7500 tisuća kuna za sve zaposlenike koji odrade puni mjesečni fond sati – ističe Budin Arhanić. Valamar Riviera ove godine otvorila šestotinjak ovih radnih mjesta te će u visokoj sezoni zapošljavati 6600 radnika koji će raditi u hotelima i kampovima od Istre i Kvarnera do Dubrovnika. Budin Arhanić ističe da je najbolji dokaz da Valamar nudi konkurentne uvjete za rad u turizmu to što mu se iz godine u godinu vraća mnogo sezonaca; za ovu sezonu popunili su gotovo sva tražena radna mjesta.
Iva Pripuz Špekuljuk, članica Uprave C.I.O.S.-a, ističe da mobilnost radne snage ne utječe na poslovanje te tvrtke, no tvrdi da je mogućnost zapošljavanja u zemljama Europske unije odlična prilika za hrvatski kadar, ali samo ako Hrvati odlaze po novo znanje i iskustva te ako ih nakon povratka prenesu u domovinu. – Više nas muči što se ta mogućnost iskorištava zato što današnja mladež, pa i radnici s iskustvom, odlaze jer im hrvatsko tržište rada nema što ponuditi; ako i ima, upitno je može li se danas od rada dostojanstveno živjeti. Još više zabrinjava što su ljudi koji odlaze iz Hrvatske većinom visokoobrazovani – kaže Pripuz Špekuljuk, ističući da proizlazi kako se na teret proračuna školuju ljudi koji odlaze raditi u druge zemlje iz kojih se možda više neće vratiti umjesto da se pronađu mehanizmi kojima bi se ljudima u Hrvatskoj osigurala radna mjesta i dostojanstven život.
– Treba razmisli o izmjenama sustava koje bi poslodavcima omogućile povećanje plaća bez dodatnih poreznih i neporeznih nameta. Tako bi se na teret poslodavaca povećala primanja radnika, a onda, sigurno, i njihovo zadovoljstvo, sigurnost i životni standard, što bi, vjerojatno, smanjilo odljev radne snage iz Hrvatske zbog financijskih razloga – kaže Pripuz Špekuljuk.
Ističe da se državni proračun u tom slučaju ne bi punio iz poreza i doprinosa, ali rast prihoda poticala bi povećana osobna potrošnja, poslodavci bi zadržali kvalitetan kadar, ljudi bi bili zadovoljniji pa bi, zasigurno, porasla i produktivnost. C.I.O.S. grupa zapošljava 1300 radnika u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, od kojih više od devetsto u Hrvatskoj, i na razne načine potiče zaposlenike. Prema riječima Pripuz Špekuljuk, prosječna je mjesečna bruto plaća u najuspješnijim operativnim društvima C.I.O.S. grupe danas oko 11.500 kuna.
