Europska unija ima mnogo problema, no kad je riječ o zaštiti okoliša, njezine regulative (bar na papiru) uistinu su napredne, bar kad se usporede s onima u Sjedinjenim Američkim Državama i Kini, tj. s druge dvije velesile koje okreću kotač svjetske ekonomije. Naravno, i europske regulative koje se odnose na zaštitu okoliša daleko su od savršenih, pa svakako treba skrenuti pozornost na vapaje malih poduzetnika koji nisu educirani i pripremljeni na neka pravila koja pogođuju velikim igračima. Kad se pak govori o zabrani za ljudski organizam i prirodu dokazano štetnih tvari, onda zabrane koje nalaže EU bezuvjetno treba poduprijeti.
Jedna od zabrana na koju nitko ne bi trebao imati prigovora jest zabrana azbesta, jednog od najopasnijih svjetskih minerala koji se u prošlom stoljeću upotrebljavao u proizvodnji čak pet tisuća proizvoda. Nažalost, u tom slučaju zabrane iz EU još nisu dovoljno oštre i jasne. Azbest je u Hrvatskoj zabranjen od 2006., ali mnoge privatne kuće i zgrade, škole i bolnice svejedno još imaju krovove i fasade od tog materijala. Koliko je opasan, svjedoči podatak da je, prema podacima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj od neizlječivog raka pleure odnosno porebrice i azbestoze (bolesti koje nastaju zbog dugotrajne izloženosti azbestu) od 2010. do 2015. umrla 441 osoba.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prijašnjih je godina pomagao sustavu gospodarenja građevinskim otpadom koji sadržava azbest plaćajući ovlaštenim skupljačima troškove nastale preuzimanjem tog otpada od građana, no u srpnju 2016. potrošen je sav novac za financiranje ugovornih obveza prema tzv. skupljačima azbesta, ovlaštenima za skupljanje, prijevoz, privremeno skladištenje i odlaganje otpada koji ga sadržava. Istodobno, EU nije zadao rok do kojega njegove članice moraju ukloniti azbest iz okoliša.
