I jata i rojevi poštuju robote

I ako je najinteligentnija vrsta u prirodi, čovjek se itekako služi onim što su druge vrste prije njega razvile ili naučile. Među ostalim, koristi se biomimetikom, prisutnom svuda oko nas. Primjerice, lokomotive superbrzih vlakova projektirane su po uzoru na kljun vodomara da se olakša zračni udar pri ulasku u tunel, a lopatice vjetroelektrana oponašaju izgled kitovih peraja da smanje gubitke u proizvodnji energije. Primjenom biomimetičke paradigme europski projekt ‘ASSISI’, u kojem je sudjelovao i Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) u Zagrebu, pokazao je da se roboti mogu uklopiti u društvenu zajednicu živog svijeta, točnije pčela i riba, a onda i povezati djelovanje tih zajednica.

– U projektu ‘ASSISI’ koristili smo se s dvije vrste robotskih jedinica, jednima za ribe, drugima za pčele, koje su bile projektirane prema biomimetičkoj paradigmi. Pčela je vrlo malo biće, a današnja tehnologija još ne omogućava gradnju umjetne koja bi imala potpunu funkcionalnost žive, zato smo projektirali male robotske jedinice koje imaju samo djelomičnu funkcionalnost pčele: mogu stvarati toplinu, vibracije i strujanje zraka te otkrivati prisutnost drugih pčela, no ne mogu se micati i stvarati feromone. Robotske jedinice za komunikaciju s ribama projektirane su pak da izgledaju kao akvarijske ribice zebre s funkcionalnošću micanja repa – ispričao nam je Stjepan Bogdan, redoviti profesor u FER-ovu Zavodu za automatiku i računalno inženjerstvo.

‘ASSISI’ je skraćenica od ‘Animal and robot Societies Self-organise and Integrate by Social Interaction’, što se može prevesti i kao ‘Samoorganizacija i integracija životinjsko-robotskih zajednica u društvenoj interakciji’. Taj je projekt pokazao da je takva interakcija itekako moguća, a premda se čini razmjerno jednostavnom, dala je vrlo vrijedne spoznaje koje će se i dalje istraživati.

– Socijalni jezik pčela vrlo je složen, još ga učimo. U projektu ‘ASSISI’ upotrebljavali smo samo tri elementa razmjene informacija u pčelinjim zajednicama: toplinu, vibracije i strujanje zraka. Kao primjer učenja možemo uzeti vibracije. Otprilike je poznato da matica u pčelinjaku pod nekim okolnostima proizvodi vibracije koje pčele osluškuju i ovisno o amplitudi i frekvenciji mijenjaju ponašanje. Naše robotske jedinice, smještene u vosak po kojem su se gibale pčele, proizvodile su vibracije dok je kamera snimala ponašanje pčela. Slike s kamere prosljeđivane su u računalo koje je metodama umjetne inteligencije – genetskim algoritmima i umjetnim neuronskim mrežama – dešifriralo utjecaj određenih amplituda i frekvencija na brzinu i način gibanja pčela. Tako su naše robotske jedinice ‘naučile’ proizvoditi kompleksne matrice vibracija kojima smo mogli djelovati na gibanje pčela, primjerice uspostaviti ih ili dovesti u pojedino područje eksperimentalne arene – objasnio je Bogdan.

Znanstveni istraživači s FER-a, Sveučilišta u Grazu, Savezne politehničke škole u Lausannei, paškog sveučilišta Diderot, lisabonskog sveučilišta i njegove zaklade te iz njemačkoga privatnog istraži-