Kulturalna aproprijacija

ZA SVE ONE KOJI NISU U TOKU S NAJNOVIJIM PROMIŠLJANJIMA DOKONE AMERIČKE OMLADINE RAZBACANE PO SKUPIM FAKULTETIMA I NEVOLJNE POKUŠATI RIJEŠITI NEKI STVARAN DRUŠTVENI PROBLEM, KULTURNA APROPRIJACIJA KONCEPT JE PREMA KOJEM Pripadnik jedne rase ne bi trebao upotrebljavati kulturne koncepte druge rase ili kulture – jer ga tako vrijeda.

Portal Urban Dictionary, poznat po vrlo maštovitim i razumljivim definicijama raznih popularnih izraza na engleskom jeziku, pojam ‘kulturna apropijacija’ definira kao ‘idiotsko miješanje kulture s rasizmom’, odnosno ‘apsurdno uvjerjenje da je kulturna razmjena koja je obogatila ljudski rod tijekom cijele povijesti pogrešna zato što postoje rasisti’. Za ilustraciju portal nudi sljedeći slučaj. Ratnik za društvenu pravdu: ‘Bože, pogledaj onu bjelkinju s dreadlocksima, to je kulturna apropijacija!’ Razumna osoba: ‘Pojedi vreću kita.’ Malo razrađenija definicija za sve one koji nisu u toku s najnovijim progresivnim promišljanjima dokone američke omladine razbacane po skupim fakultetima i savršeno nevoljne pokušati riješiti neki stvaran društveni problem kaže da je kulturna aproprijacija koncept prema kojem pripadnik jedne rase ne bi trebao upotrebljavati kulturne koncepte druge rase ili kulture. Rječnik ‘Cambridge’ nudi malo širu varijantu prema kojoj je riječ o ‘činu uzimanja ili upotrebljavanja elemenata iz kulture koja nije tvoja, pogotovo bez razumijevanja ili poštovanja prema toj kulturi’, a ‘Oksfordski leksikon’ uvodi važan dodatni element – dominaciju. Tako kulturna aproprijacija nastaje kada dominantna kultura neprikladno prihvaća elemente manjinske kulture; što je neprikladno, odlučit će bojovnici na Twitteru.

Problema je s ovom, kao uostalom sa svakom glupom idejom, nekoliko. Premda zapravo potpuno fiktivni koncept ima svoje pobornike u raznim rasama i može biti široko primijenjen, posebno kod američkih crnaca izrazito nesklonih dijeliti elemente vlastite kulture s drugima, točnije bijelcima, jer smatraju da je riječ o još jednoj formi rasizma, odnosno novoj otimačini, samo u prostoru kulture. Naravno, svakom nevinom promatraču jasno je da je riječ o najobičnijem obrnutom rasizmu u kojem se drugima oduzima pravo na sudjelovanje u nečijoj kulturi na temelju, pa… rase. Zanimljivo je i da borci protiv kulturne aproprijacije imaju vrlo klizni kriterij prema obliku konzumacije ‘tuđe’ kulture. Nikome ne smeta ako milijuni bijelaca, ili pripadnika bilo koje druge rase što se toga tiče, plate za uživanje u ‘crnačkoj’ kulturi, primjerice kupnjom glazbe hip-hop umjetnika, čime je ona dobila svoju.

Poznati pop-glazbenik Bruno Mars bio je ove godine optužen za kulturnu aproprijaciju jer u svojim pjesmama uglavnom kombinira glazbu i nastup karakterističan za crnačku kulturu. Aktivistica Seren Sensei, koja svoju ‘relevantnost’ duguje isključivo čudu tehnologije, Marsa, potomka Filipinke i Portorikanca sa židovskom krvi, optužila je za kulturnu aproprijaciju. ‘Bruno Mars je sto posto kulturni apropijator. Uopće nije crnač, ali koristi se svojom rasnom dvosmislenošću da bi kombinirao žanrove’, bijesna je bila ratnica Seren u emisiji ‘The Grapevine’, koju se može naći, dakako, na YouTubeu. ‘Bruno Mars uzme postojeći rad i onda ga potpuno, riječ po riječ, preradi i ekstrapolira. On to ne stvara, ne poboljšava, ne unaprijedi. On je karaoke–pjevač, pjevač za vjenčanja, osoba koju unajmiš da pjeva obrade Michaela Jacksona i Princea, a vlasnik je Grammyja za album godine, što Prince nikad nije osvojio’, pokazala je svu intelektualnu bijedu pobrkavši glazbenu kritiku s rasnom problematikom. Za razliku od ljudi koji ne stvaraju kulturu, nego je samo komentiraju, niz crnačkih glazbenika priskočio je u pomoć prozvanom Marsu, poput r’n’b pjevača Charliea Wilsona i repera Rapsodyja.