Božićnice bez poreza mrvice su za očajne, a Hrvatska treba prave promjene

Gospodo u Vladi, trebali ste smanjiti opterećenje na rad i tvrtke! Ovo će iskoristiti državni monopolisti i činovnici koji nemaju konkurenciju. Začuđuje mlaka reakcija gospodarstvenika na propuštenu priliku. Pa neće nas povoljnija isplata božićnice unaprijediti na svjetskim rang-listama.

A posljedice se odnose na sve one koji su danas u zapadnoj Europi, u Irskoj ili pak rade ovdje za upola manje plaće kakve se dobivaju za sličan rad u drugim europskim zemljama. Samo to što su izgubili novac u ‘svojim poduzećima’ nije dovoljna kazna koja bi nove menadžere odbila od ‘APP politike’. ‘Ako prođe, prođe’ štetočinstvo je prema cijelom društvu koje na takvu praksu treba reagirati ozbiljnije nego do sada. APP poduzetnici nisu samo uništili svoj novac (upitno je je li uopće bio njihov), već i živote mnogih ljudi, a taj im dio ne bi smio biti oprošten.

Iako je svakomu jasno da se sve mijenja, da ništa nije isto kao jučer i da ništa sutra neće biti kao što je danas, upravljanje promjenama u našem društvu nešto je u vezi s čim se ne želi ni ozbiljno razgovarati, a kamoli što sustavno činiti. U tome nema razlike ni u mikroekonomiji ili makroekonomiji ni u malim i velikim poduzećima, ali ni na razini države i velikih poslovnih sustava. Podaci iz svjetskih anketa o konkurentnosti, ‘Doing Business’, i sličnih alarmantno upozoravaju da Hrvatska zaostaje. Pri tome se odmah pomisli na državnu administraciju i razne propise. Ali poduzetnici s početka teksta nije kriva država. Krivi su oni sami jer nisu znali unaprijediti svoje poslovanje, nisu znali upravljati promjenom.

U godinama u kojima jedno po jedno poduzeće u domaćem vlasništvu ne staje te ih zamjenjuju ona u stranom vlasništvu (primjer banaka, trgovačkih lanaca, proizvodnje građevinskog materijala, nestanka tradicionalnih građevinskih poduzeća) samo su posljedice koje trpimo. Naše tehnološko zaostajanje postaje kritično za opstanak mnogih industrija. Zašto ne želimo promjene? Jest da je to često neugodan proces, ali je i ugodniji od prestanka postojanja. Činjenica da se organizacije moraju podvrgavati neprekidnim promjenama ne znači da ljudi pri tome uživaju i da je iskustvo promjene ugodno. Promjene traže žrtve, vrijeme i novac. Moraju postojati ljudi koji ih znaju provesti. Pa zar preslagivanje Agrokora nije dovoljan primjer. Gospodarski sustav je spašen, a žrtve su u tome da od starog vlasništva nije ostalo ništa, a kako će stari vlasnik proći u sudovanju, tek ćemo vidjeti.

Oni koji propadaju propadat će i brže nego do sada. Na europskom tržištu konkurentska je igra mnogo brža negoli je mi sami doživljavamo. Mnogi će biti progušani prije nego što započnu vlastitu transformaciju. Plan promjena i rad s najboljim konzultantima preduvjet su razvoja. Pokupiti najbolja rješenja koja možete naći u svijetu nije sramota, to je uvjet za konkurentnost. Promjene su nužne iako same nisu jamstvo za uspjeh i opstanak. To je samo ulaz ne teren konkurentnosti i pretpostavka za bilo kakvu budućnost.

I kako sam naznačio da kao država bilježimo sve lošije rezultate u međunarodnim rangiranjima i usporedbama, vidljivo je da se već treća vlada u tome ne snalazi. Nije moguće da misle da su neoporezovane božićnice način za poboljšanje globalne konkurentnosti. Ne, gospodo, to su samo mrvice za očajne koji će vam biti zahvalni i hvaliti vas. Pa zašto ne rasterećujete namete na rad, namete na radnog čovjeka. Opterećenje samo prebaciti na poduzetnike i reći omogućili smo vam, a vi te instrumente ne iskorištavate pravo je licemjerje. Trebali ste smanjiti opterećenje na rad i tvrtke, a ovako to će iskoristiti državni monopolisti, kvazimonomolisti i činovnici koji imaju sredstva ostvarena bez ozbiljne konkurencije. Začuđuje mlaka reakcija gospodarstvenika na propuštenu priliku. Pa neće nas povoljnija isplata božićnice unaprijediti na rang-listama. Pa nisu u Irsku otišli zbog toga. Zar ni u Vladi nema nikoga da razmisli o upravljanju promjenama?