Najava nove mirovinske reforme, koja bi trebala stupiti na snagu od početka 2019., mnoge koji imaju uvjete potaknut će da u mirovinu idu ‘po starom’. Sada su otpremninu obvezni dati samo poslodavci u graditeljstvu, ugostiteljstvu i javnim službama. U novom zakonu još nije regulirana.
Od 1. siječnja 2019. se prema najavama Vlade mijenjaju uvjeti za ostvarivanje prava na mirovinu, što će vjerojatno biti poticaj nekim osiguranicima da odu u mirovinu do kraja 2018. godine i tako ‘uhvate’ uvjete iz važećih mirovinskih propisa. Ostvarivanje prava na mirovinu aktualizira i pitanje isplate otpremnina za odlazak u mirovinu. Neoporeziva otpremnina za mirovinu iznosi 8000 kn. Ako se isplaćuje u iznosu većem od neoporezivog, razlika iznad 8000 kn u poreznom smislu smatra se plaćom i podliježe plaćanju doprinosa i poreza na dohodak.
Pravo radnika na otpremninu za odlazak u mirovinu nije propisano Zakonom o radu i nije obvezna svakog poslodavca. Samo poslodavci koje obvezuje kolektivni ugovor, odnosno poslodavci koji su u ugovoru o radu ili pravilniku o radu utačnili obvezu isplate otpremnine za odlazak u mirovinu, radniku duguju otpremninu. Takav ugovor primjerice obvezuje poslodavce u graditeljstvu i ugostiteljstvu. Državni službenici i namještenici i službenici i namještenici u javnim službama na temelju kolektivnih ugovora koji se na njih odnose, ostvaruju pravo na otpremninu za mirovinu u povoljnijem iznosu.
Kod njih se otpremnina za odlazak u mirovinu isplaćuje u visini tri proračunske osnove, tj. 9978 kn po radniku, pri čemu se ta svota isplaćuje kao neto primitak, a propisana javna davanja na iznos koji prelazi neoporezivih 8000 kn snosi poslodavac. Za neke je državne službenike u sebnim propisima pravo na otpremninu za odlazak u mirovinu uređeno još povoljnije (npr. za djelatne vojne osobe, za policijske službenike). U Hrvatskoj se pravo na otpremninu za odlazak u mirovinu u pravilu određuje za sve radnike u jednakom iznosu i ne ovisi o plaći koju je radnik ostvarivao u vrijeme trajanja radnog odnosa, ni o vrsti mirovine (starosna, prijevremena, invalidska). U kolektivnim ugovorima trgovačkih društava ima primjera da se visina otpremnine za mirovinu regulira ovisno o godinama rada kod poslodavca od kojega radnik odlazi u mirovinu, a u kolektivnim ugovorima lokalnih jedinica da se visina otpremnine određuje na temelju prosječne plaće zaposlenih.
U dosadašnjoj praksi ostvarivanje prava na mirovinu vezalo se uz prestanak radnog odnosa, pa je i otpremnina za mirovinu određena kao primitak na koji radnik ima pravo u povodu prestanka radnog odnosa, nakon čega odlazi u mirovinu. Prestanak radnog odnosa mogao je biti sporazumni raskid na temelju pisanih dogovora radnika i poslodavca; po sili zakona, nakon što radnik navrši 65 godina starosti i najmanje 15 godina staža osiguranja osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore te ako nije drukčije uređeno posebnim zakonom i po sili zakona, nakon što poslodavac primi rješenje kojim je radnik priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.