U toj su tvrtki tvrdili DKOM-u da je kineski konzorcij ponudio dampinške cijene za niz radova, a iz DKOM-ove odluke vidi se, primjerice, da se Strabag žalio i na to što je u kineskoj ponudi cijena različitih vrsta čelika uvijek ista, a bila mu je sporna i niska cijena izrade projektnih dokumentacija, koja je ‘suprotna Pravilniku o standardu usluga projektiranja i/ili stručnog nadzora nad građenjem osoba građevinske struke koji je izdala Hrvatska komora inženjera’. Međutim, naručitelj radova, državno poduzeće Hrvatske ceste, vidi se iz DKOM-ova dokumenta, nije ispitao ponuđene niske cijene kineske korporacije za svaku stavku, što je, smatraju u Strabagu, trebao učiniti prema odredbama Zakona o javnoj nabavi, ali i prema smjernici EU. Zato se, među ostalim, nakon što je DKOM odbio njezinu žalbu, austrijska tvrtka požalila Bruxellesu da Kinezi tim poslom žele na mala vrata ući u EU, ali čini se da joj ni u Europskoj komisiji nisu mogli (ili željeli) pomoći jer je upravo EK, vjerojatno nevoljko, bio prisiljen dati zeleno svjetlo koje je toliko čekao premijer Andrej Plenković da se Kinezima dodijeli posao. Strabag je još navodio i to kako se pretpostavlja da su Kinezi mogli ići s nižom ponudom jer će dobiti nedopuštene državne potpore, no ništa u vezi s tim u Bruxellesu, a to znači ni u Zagrebu, nisu mogli učiniti. Ima toga još, ali ništa mu nije prihvaćeno. No kao što smo vidjeli na ovim primjerima, Strabagovi pravni stručnjaci, koji sigurno znaju svoj posao, mogu se uhvatiti za nas laike i benignih stvari, pa nije isključeno da se netko od njih dosjetio još nečega genijalnoga. – Ne bi me iznenadilo da Strabag priprema nešto novo jer samo uokolo tuži ako nešto ne dobije – kaže jedan poduzetnik, s tim da moramo navesti da je mnogo građevinskih poduzetnika bijesno na tu tvrtku i po kuloarima je optužuju da polako uništava domaću građevinsku operativu.
Osim što je DKOM (upravni postupak) odbio Strabagovu žalbu, Bruxelles također (politički postupak), i Upravni sud u Zagrebu odbio je njegov zahtjev da se obustavi potpisivanje ugovora s Kinezima dok se ne odluči o tužbi. Kad je riječ o tužbi Upravnog sudu, iako ne želimo prejudicirati, mislimo da Strabag tu ne stoji najbolje uzmemo li u obzir da je DKOM odbacio sve njegove navode u žalbi. Naime, kao što smo naveli, dodjela tog posla postala je političko pitanje ne samo za Zagreb nego i za Bruxelles, pa su, sigurno, u DKOM-u bili posebno oprezni pri vaganju argumenta Strabaga i Hrvatskih cesta koje su posao dale Kinezima, zbog čega je Strabag opet izvisio. To je vrlo važna indicija koja nam govori da su Strabagovi izgledi na sudu mali jer nema argumenta. Osim ako zaista nije našao nešto novo. U tom slučaju jedna je od mogućih opcija da priprema dopunu tužbe podnesene na Upravnom sudu u Zagrebu novim argumentima. To bi nam bilo mnogo logičnije nego da priprema novu tužbu. Postoji još jedna mogućnost o kojoj nismo razgovarali sa sugovornicima, što nas ne bi trebalo iznenaditi. Naime, što ako su Strabagovi odvjetnici pronašli nešto u Zakonu o javnoj nabavi što je u suprotnosti s hrvatskim Ustavom? Ne bi to bilo prvi put da Ustavni sud odlučuje o ocjeni ustavnosti zakona na podnesak tvrtke ili banke. U tom slučaju ne bi se mogla tražiti odšteta od stotinu milijuna eura jer to nije u nadležnosti Ustavnog suda, ali Strabag bi mogao dobiti nešto drugo – uplašiti državu, kažu sugovornici, ali i građevinski poduzetnici s kojima smo kontaktirali, koja bi mu zato mogla progledati kroz prste za neke buduće poslove.
