Željko Marić

Radeći u međunarodnom okružju, generalni direktor tvrtke Ferro-Preis naučio je važnost jednostavnog, izravnog i dobro strukturiranog principa komunikacije. Čini se lako, ali iz iskustva zna da je takva komunikacija mnogima često teška.

Na prvo voditeljsko mjesto došao je na kraju devedesetih, kada je u Coca-Cola postao voditelj proizvodnje u tvornici u Zagrebu. U toj kompaniji proveo je većinu karijere, čak jedanaest godina.

– Bilo je to u vrijeme velike nadogradnje i modernizacije tvornice i nije bilo lako. Najveći dio karijere radio sam u velikoj i uspješnoj internacionalnoj kompaniji, a to je škola za sebe. Radeći u međunarodnom okružju prošao sam i niz iznimno vrijednih treninga. A i šire gledano, susreo sam se i radio sa stvarno dobrim menadžerima i suradnicima. Uza sve ostalo što je potrebno, osobina koja je kod njih bila naglašena je jednostavan, izravan i dobro strukturiran princip komunikacije. Čini se lako, ali iz iskustva znam da je takva komunikacija često ljudima teška, s jedne strane jer nije dio naše kulture, a s druge strane jer podrazumijeva i jasniju raspodjelu odgovornosti. I tako kombinacijom prilika, ljudi i iskustva svatko razvije na kraju svoj stil koji se temelji na načelu ‘lean’ menadžmenta i uključivanje svih zaposlenika u unapređivanje, pojednostavnjivanje – za šire timsko razumijevanje situacije i zajednički fokus, međusobno poštovanje kao preduvjet dobre komunikacije i povjerenja te ravnotežu odgovornosti i ovlasti u timu.

Marić smatra da podjela lider – klasični šef nije crno-bijela te da je teško povući jasnu crtu kada se iz klasičnog šefa prerasta u lidera i kada se kao lider poseže za metodama klasičnog šefa.

– Rekao bih da su čisti lideri rijetki, nisam upoznao nijednoga. Mnogo je knjiga napisano o stilovima upravljanja i vođenja, a uz osobine lidera dodao bih i znanje, vještine i iskustvo u kombinaciji s pokazivanjem brige, poštovanja i razumijevanja prema zaposlenicima. Uvijek je potrebno motivirati ljude i pokazivati inicijativu. Što je više takvih voditelja i zaposlenika u kompaniji, bit će i više promjena nabolje. To je nužno za održivost i budućnost kompanije. S druge strane, ne mogu zamisliti nekoga tko upravlja kompanijom, a povremeno se ne bavi detaljima, ne nadzire ispunjenje zadataka i ne koristi se autoritetom. Nemoguće je baviti se samo vizijama i promišljati unaprijed a da dobro ne poznaješ trenutačnu problematiku, osnovu na kojoj gradiš. I tu se isprepliću lider i klasični šef – rekao je Marić i dodao da pristup ovisi i o vrsti posla te općenito o stanju u poduzeću.

Posebno mjesto na listi najdražih Marićevih knjiga ima ‘Put’ autora Nejca Zaplotnika, a najdraža izreka mu je ‘Uvijek postoji najbolje rješenje’.

– U poslu često ‘ono idealno’ rješenje nije moguće zbog nedostatka vremena, novca ili nekog trećeg razloga. I tada se rješavanje problema odgaja, a problem postaje sve veći – rekao je Marić i otkrio da primjenjujući tu izreku potiče tim na traženje i prihvaćanje rješenja usklađenih s prioritetima.