Dok nam, kao, umjetna inteligencija puše za vrat, uvjeravaju nas da će nam omogućiti da živimo kreativnije, razvijemo svoje stvaralačke potencijale i igramo se umjesto da naporno radimo. Zapravo, igra je počela: videoigre su već postale i alat pri zapošljavanju.
Tako će vam, primjerice, pogled kroz VR naočale omogućiti da prošetate muzejima ili iz prvih redova promatrati bitke koje su mijenjale tijek ljudske povijesti.
– Sve je veći broj naslova dostupan ljubiteljima VR gaminga, ali najpoznatiji i meni osobno najzanimljiviji je ‘VR chat’, koji svakom igraču dopušta kreiranje ‘avatara’ koji će ga predstavljati u virtualnom svijetu. Zasad VR u gaming svijetu predstavlja isključivo zabavu jer tehnologija još uvijek nije dovoljno usavršena – objašnjava Alen Šola, dugogodišnji gejmer i voditelj marketinga e-sportskog tima Valiance & Co, pobjednika prve sezone velikog regionalnog natjecanja Vip Adria liga.
Čitav niz istraživanja pokazuje i da je igranje vrlo korisno za zdravlje jer pobuđuje kreativnost, popravlja emotivno stanje igrača te podiže razinu adrenalina, kao i serotonina, hormona zaslužnog za to kako se osjećamo, te endorfinu i okstoticinu, često nazivanih hormonima sreće, odnosno ljubavi.
– Ne bih rekao da su videoigre zaslužne za rast adrenalina kod igrača, već je to natjecanje. Izjednačio bih to s utrkom na sto metara koju mogu istražiti bezbroj puta na treningu bez ikakve promjene razine adrenalina, ali čim istu utrku trčim rame uz rame s ostalim trkačima, adrenalini osjetno raste. Na kraju, emocionalno stanje ovisi o igraču, koji će nakon igranja zasigurno biti sretan ako je igrao iz zabave, ali ako je igrao da bi se natjecao emocije mogu ići iz jedne krajnosti u drugu ovisno o ostvarenom rezultatu. Meni videoigre pomažu opustiti se nakon radnog dana jer ne želim isti mentalni sklop prenositi na svoj privatni život, gdje se maksimalno trudim izbjegavati tenzije, uzrućivanje ili osjećaj hitnosti – smatra Šola.
Da e-sport postaje ozbiljan posao, svojevrsni spoj tri vrlo popularne industrije – sporta, videoigrica i zabave – dokazuju i sedmero znamenitosti iznosi kojima se plaćaju transferi najboljih svjetskih e-sportaša, kao i naporan režim treninga, psiholozi i sve drugo što redovno susrećemo u najvećim nogometnim ili košarkaškim momčadima. Vrijedi spomenuti i da e-sport ili elektronički sport nije još jedna od nuspojava tehnološke revolucije: prvo službeno e-sportsko natjecanje održano je još 1972. na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji na kojem je najviši u igrici ‘Spacewar’ za ngradu dobio godišnju preplatu na časopis Rolling Stone.
Među najpoznatijim e-sportovima svakako su: ‘Counterstrike: Global Offensive’, ‘League Of Legends’ i ‘Defense of the Ancients’, a vjerno publiku imaju i sportske simulacije poput ‘Pro Evolution Soccera’.
– Cijelu revoluciju ‘gaminga’ kao i e-sport započeli su roditelji današnjih klinaca i upravo su oni zaslužni za cijelu promjenu odnosa prema gamingu. Ta generacija roditelja sve je brojnija, a svoju djecu odgajaju tako da im ne brane videoigre, već ih dopuštaju u razumnoj mjeri. Naravno da ne treba svakom djetetu dopustiti da sjedi pred ekranom deset sati na dan, ali ako govorimo o izvanserijskom talentu za neki od naslova u sklopu kojega je moguće naplatiti svoj talent, smatram da bi roditelji trebali raditi s djetetom, a ne protiv njega – navodi Šola.
Videoigre sve češće pronalaze svoje mjesto i u svijetu biznisa, gdje su ih brojne kompanije već uvele kao jedan od načina odabira kandidata na razgovorima za posao. Britanska tvrtka Arctic Shores tako je početkom ove godine osmislišla koncept testiranja potencijalnih zaposlenika putem videoigara koje u sebi sadrže niz zadataka koje kandidat mora riješiti. Ona stoji iza čitavog niza naslova namijenjenih upravo tome, ovisno o preferencijama i profilu tvrtke. Među velikim su korporacijama koje su iskušale taj oblik testiranja Walmart i Siemens, a prije nego što je prepuste u ruke svojim moždanim budućim kolegama, videoigru moraju odigrati i zaposlenici.
Escape room, odnosno pokušaj da u (najčešće) jedan sat riješite sve zagonetke skrivene u zaključanoj sobi i na vrijeme uspijete izći iz nje, također možemo uvrstiti među igre namijenjene ponajprije odraslima.
– ‘Escape rooms’ zamišljeni su kao zabava za odrasle jer vam je za svaku od njih potrebno i životno iskustvo. Nije sve samo u zagonetkama, za neke zadatke važni su i matematički, zemljopis, glazba… Također, ako u sobi pronadete aktovku kakva se upotrebljavala u prošloj stoljeću, mladi najvećoj još neće znati što je to. U našem slučaju najviše dolaze studenti i odrasli – rekao je Andrej Štefan Martić, dizajner igrica i voditelj zagrebačke Escape Room Arene.
Ta vrsta zabave kod nas je postala pravi hit među tvrtkama, koje u bježanju iz zaključanih soba vide upravo idealnu priliku za team building.
– U sobama je tim ljudi koji, htio – ne htio, mora surađivati, stalno razgovarati i zajedno tražiti rješenja. Sobu za bijeg nije moguće riješiti sam jer nitko nije talentiran za svaki aspekt, svaku zagonetku. Zato je idealan za ‘team-building’, tjera ljude na timski rad, da jedan sat rade zajedno. Ako zaposlenike, primjerice, odvedete na vožnju kačima, neće se naći u situaciji da ovise jedan o drugom – dodao je Štefan Martić, koji nam je otkrio i da je riječ o relativno novoj pojavi, odnosno da su sobe za bijeg ‘team-building’ ugostile prije dvije godine.