Mnogi se naručitelji žale da je praksa SAFU-a nakon ex ante analize dokumentacije za nabavu u nekim slučajevima u suprotnosti s praksom DKOM-a. Naručitelji su primorani izmijeniti dokumentaciju o nabavi, riskiraju žalbu koja neće biti riješena u njihovu korist te time ugrozavaju sredstva povučena iz EU-fondova. Treba li DKOM u takvim slučajevima uzeti u obzir i sve preporuke SAFU-a kod odlučivanja? Mogućnosti korištenja ESI fondova i režima ex ante i naknadne ex post revizije uvela je novu dimenziju u poimanju javne nabave i proizvoda drugačija razmišljanja pa i političke odluke. Sada se korisnici, svjesni financijskih sankcija koje mogu pogoditi i predugovornu i postugovornu fazu, češće pitaju o zakonitosti vlastita postupanja. SAFU ima svoju nadležnost koja ne koincidira s nadležnosti i ovlastima DKOM-a kao tijela pravne zaštite. DKOM formira nacionalnu pravnu praksu skupa s nadležnim upravnim sudom i zakonski nije predviđeno da uzima u obzir preporuke i tumačenje drugih državnih institucija. DKOM žalbeni postupak vodi kao kontradiktorni postupak stranaka krećući se u okvirima žalbenih navoda s ograničenim postupanjem prema službenoj dužnosti. Te dvije institucije pružaju jedna drugoj pravnu pomoć i u tom smislu postoji koordinacija koja ne prelazi granice nadležnosti.
Primjećujete li neke pomake u kompetentnosti javnih institucija prilikom raspisivanja javnih natječaja? Isto pitajte vrijedi i za ponuditelje. Napredak je u javnoj nabavi stalan, a najviše u stručnom razvoju. Danas postoji veliki broj stručnjaka specijalista prava javne nabave, neusporedivo više nego u počecima rada DKOM-a. Drugi ogroman napredak ostvaren je na polju digitalizacije javne nabave, koja omogućuje transparentnost, dostupnost te odsustvo mogućnosti utjecaja. Prema svemu tome nas prepoznaju u EU.
Koji su vam bili najzahtjevniji predmeti žalbenih postupaka u gospodarsko-političkom kontekstu i kolikim je pritiscima DKOM izložen? Iz moje desetogodišnje prakse u DKOM-u, najskuplji postupak javne nabave, a ni medijski najeksponiraniji, nije uvijek bio najteži. Nekad je žalba za nabavu usluga prijevoza učenika izazovnija od neke medijski eksponirane nabave. Bezbroj je sporova u kojima je trebalo odvagnuti gomilu činjenica i okolnosti te ne pogriješiti i to obrazložiti. Uvijek je primjena novog propisa najsjetljivija jer se odvija u okolnostima novina koje tek treba protumačiti, pri čemu nemate ničiju pomoć. Preuzimanje odgovornosti vrlo je važan dio ovog posla, pri čemu posljedice pogađaju korisnike, građane. Svaki žalbeni postupak vezan je uz neku nužnu javnu funkciju i ima učinak na nekoga. Iako svatko od nas u sebi kaže kad se vozi preko nekog mosta, tunela ili prolazi pored nekog infrastrukturnog objekta ‘e jesi me namučio…’, s ponosom se osjećamo kao tihi graditelji. No to je emotivni dio ovog posla. Racionalno gledano, žalba za nabavu radova za gradnju mosta kopno – poluotok Pelješac bila je jedna od iznimno zahtjevnih, pravnički odlično argumentiranih žalbi, koja je uvelike uključivala i pitanja državnih potpora, dampinga cijena, zaštitnih carina u EU, neublaženo niske cijene i dr. I odgovori i očitovanja protivnika nisu zaostajali u pravničkoj i dokaznoj argumentaciji. Naravno, riječ je o slučaju koji ima veliku financijsku i političku implikaciju, ali nijednog trena nije bilo nikakvih pritiska, ako se izuzmu medijski nastupi stranaka, od kojih nitko nije izravno spominjao DKOM. Državna komisija je taj žalbeni postupak vodila 52 dana, računajući od dana kada je izjavljena prva žalba pa do dana kad je donesena, napisana i objavljena odluka, odnosno 15 dana od dana kad je kompletirana dokumentacija (dovršeno očitovanje i razmjena očitovanja stranaka) pa do trena objave odluke. Činjenicu da pritiska nije bilo vidim kao kompliment kompetentnosti, učinkovitosti i neovisnosti ovog tijela.
