Hrvatska s manje od 20% hotela u ukupnim smještajnim kapacitetima zauzima zadnje mjesto u odnosu na mediteranske konkurente, ali i na europskoj razini. Da bismo došli na prosječni udio od 50-ak% s koliko raspolaže velik broj mediteranskih konkurenata, nedostaje oko 50.000 novih hotelskih ključeva. Postojećom dinamikom, Hrvatska će taj broj doseći 2050. godine. Smatram da nemamo vremena toliko čekati i da je potrebno otvoriti prostor za investicijski iskorak – uključujući konkurentan i stabilniji porezni sustav, kvalitetnije obrazovanje kadrova, rješavanje pitanja pomorskog dobra i turističkog zemljišta.
Kongresni centri, nove nautičke marine i destinacije zdravstvenog turizma ključne su tri komponente koje trenutačno nedostaju. Za kongresne centre i destinacije zdravstvenog turizma odgovornost treba preuzeti javni sektor, jer u trenutku osiguranja fondova EU prilikom definiranja omotnice, nije znao ili mogao definirati razvojne prioritete te u skladu s njima osigurati sredstva nužna za takav tip razvoja. U novoj financijskoj perspektivi potrebno je mnogo odlučnije definirati potrebe te za njih pravodobno lobirati.
Prije brendiranja bilo kojeg proizvoda važno je razviti proizvod. U Hrvatskoj postoji infrastruktura gastroproizvoda, no nedostaju definirani doživljaji zahvaljujući kojima bi se Hrvatska našla na itinererima gastroturoperatora i individualnih ‘foodie’ gostiju. Sektor prvo treba podignuti razinu suradnje i oformiti proizvode. Tu ključnu ulogu trebaju odigrati turističke zajednice, koje sve dionike trebaju okupiti te zajedničkim snagama definirati destinacijske gastroproizvode. Tu treba ići na inovativne i neočekivane doživljaje, a ne na isključivo copy-paste proizvode kao kod konkurencije ili na već standardne proizvode poput klasičnih kušanja vina, vinskih cesta ili cesta maslinova ulja, koje su svojstvene za početak razvoja ovog proizvoda. Vrijeme je za inovativnije, kreativnije i uzbudljivije koncepte.
