Depresivan i sklon alkoholu

U listopadu obožavatelji mračnog romantizma i gotičkog žanra obilježavaju smrt svoga kralja, američkog pisca i pjesnika Edgar Allan Poea. Iako je za života bio poznatiji kao književni kritičar koji je svojim otrovnim perom trančirao radove suvremena (na udaru su posebno bili mrski mu transcendentalisti), nakon smrti se slavi ponajprije njegov spisateljski rad i činjenica da ga mnogi drže pionirom ne samo hororaca već i kriminalističke priče te jednom od nezaobilaznih osoba popularne kulture. Poe je utjecao na rad Arthura Conan Doylea, koji je lik Sherlocka kreira inspiriran Poevim vitezom Augusteom Dupinom, koji se danas smatra prvim detektivom u literaturi iako je stvoren prije nego je riječ ‘detektiv’ uopće postojala. Njegova turobna proza i poezija ostavila je traga kako na autore tako i na čitatelje koji su gutali, a gutaju i dalje, priče obavijene misterijom, strahom od smrti, mraka, nepoznatog. Motivi poput gavrana ili crne mačke postali su simbolima koje vezujemo uz Poea i generalno uza žanr, a poeme ‘Gavran’ ili ‘Annabel Lee’ asocijacija na tragičnu ljubav. Baš kao što život njegovih likova nije bio lagan, tako nije bio ni njegov.

Još kao maleni dječak Poe se morao suočiti s hororom napuštanja (otac ga je ostavio s nepunih godinu dana) i smrću (s nepune dvije umrla mu je majka, a potom i većina članova obitelji, posvojitelji te na kraju i voljena zaručnica Virginia, inspiracija za ‘Annabel Lee’). Depresivan i sklon alkoholu, koji, navodno, nije podnosio, skončao je u vrlo misterioznim okolnostima tako da se i dan–danas teoretičar što je to presudio velikom književniku koji je, usput budi rečeno, bio prvi američki pisac popularisan i u Europi. Naime, Poea su tri dana prije smrti pronašli kako u tuđoj, podrapanoj odjeći tumara po Baltimoreu (a trebao je biti u Philadelphiji) dozivajući izvjesnog Reynoldsda. Pomračen i u bunilu tajnu o uzročima smrti nosi u grob i tako potiče niz teorija – je li skončao zbog alkohola, sifilisa, bjesnoće, gripe, tumora na mozgu; je li ga netko ubio ili ga je opsjela mračna sila.

S obzirom na to da je veći dio života proveo u siromaštvu ili boemštini, ne može ga se nazvati hedonistom koji je uživao u jelu i piću ili, barem, takvi zapisi ne postoje. Jedino je poznato da je u jednom pismu izrazio oduševljenje jelom na službenom prijemu (riječ je bila o jelu sa šunkom, govedinom i povrćem), ali i da je za studentskih dana uživao u koktelima tipičnim za englesko govorno područje – eggnogu (likeru od jaja) i vrućem toddyju. U nastavku donosimo recepte za oba pića idealna za druženja u povodu Noći vještica tijekom koje oživljavaju i likovi stvorenii u pomračnom umu toga talentiranog književnika.