Home / #prekinimošutnju ne smije biti samo prolazni trend

#prekinimošutnju ne smije biti samo prolazni trend

Proteklih je tjedana jedan događaj rasvjetlilo tajne zakopane u ženskoj podsvijesti i pokazao da se u nekim slučajevima hrvatsko zdravstvo nije maknulo dalje od nekih pradavnih vremena, kako prema tretmanu žena i njihovoj ulozi u društvu tako i u onome praktičnom dijelu, izostanku posve običnih ‘izuma’ modernog doba kakav je, recimo, pišljiva lokalna anestezija.

Naravno, mislim da inicijativu #prekinimošutnju (drugu u nizu, btw) koju je pokrenula udruga Rode kao reakciju na skandalozno stajalište saborskih zastupnika prema izlaganju njihove kolegice Ivane Ninčević Lesandrić koja je odlučila progovoriti o svojemu veoma neugodnom iskustvu u splitskoj bolnici. Taj je slučaj izazvao lavinu reakcija – od onih kojima se gadilo njezin iznenađenje ‘intime’ do onih koji su njezin istup, a i kampanju koja je uslijedila, javno i glasno poduprli.

Iako su Rode s pomoću medija i društvenih mreža uspjeli doći do vlastodržaca koji su, kako kažu, odlučili provesti temeljitu inspekciju (opet), logično je zapitati se hoće li to zaista pokrenuti promjenu. Ili će se žene, nakon što se bura slegne, vratiti u svoj uobičajeni modus, pognuti glavu, šutjeti, potisnuti sjećanja?

Braća i sestre zapadnjaci koji su dali svoj obol pokretu #metoo, koji razotkriva seksualne zlostavljače, pitaju se potpuno isto pitanje. Premda poznati zlikovci poput Weinsteina i Cosbyja služe zatvorsku kaznu, a i mnogo nepoznatih prozvano je i kažnjeno (otkazom ili privatnom tužbom), aktivisti i borci za prava žena (dakako, i muškarci su ugroženi, ali mnogo manje njih) upozoravaju na to da javnost nipošto ne smije dopustiti da akcija klizne u zaborav.

Istina je da su učinci bilo kakve društvene akcije najveći tijekom ‘momentuma’ (dok se o njoj najviše govori i piše, dok se prenosi), ali za dugoročne promjene ključno je znati koliko je štutnja zapravo destruktivna i koliko nečinjenje, grijeh propusta, nanosi štetu ne samo ženi kojoj je nepravda nanesena nego i cijelom rodu, njezinoj djeci.

Kako savjetuju aktivisti na portalu World Economic Forum, ženama je nužna platforma na kojoj će moći dijeliti svoja iskustva, mizogine ispade i seksističko ponašanje. Twitter i ostale društvene mreže mogu pomoći da se plamen razbukta, ali važno je da znaju da postoji nešto što im čuva leda i kad završi ‘trending’ sezone, odnosno kad #metoo i slične pokrete zamijene neke ‘aktualnije’ teme.

Kako priznaju inicijatori pokreta #metoo, žene trebaju biti ponosne na ono što su postigle dijeljenjem svojih iskustava, ali istodobno svjesne da najteži dio tek dolazi. Da bi išta imalo smisla i učinka, valja prestat šutjeti zauvijek – u redu na blagajni, u odnosu s partnerom, na radnome mjestu, bolničkoj čekaonici ili dječjem parku…

Valja reći dosta svemu i svakomu tko se usudi poniziti, obezvrijediti ili ne poštovati. Valja prokazati mizoginiju, osvijestiti onu internaliziranu. Valja iskopati vlastita uvjerenja nastala kao nasljeđe patrijarhata i onda se s njima oprostiti bez riječi. Valja shvatiti da imamo pravo na ljudski tretman, pravo na bol i na pobunu.

Jedino ako zaista #prekinimošutnju, onda će akcija imati smisla. U suprotnome, naša će akcija biti prolazni trend, zanimljiva ko lanjski snijeg.