Proteklih je tjedana jedan događaj rasvjetlilo tajne zakopane u ženskoj podsvijesti i pokazao da se u nekim slučajevima hrvatsko zdravstvo nije maknulo dalje od nekih pradavnih vremena, kako prema tretmanu žena i njihovoj ulozi u društvu tako i u onome praktičnom dijelu, izostanku posve običnih ‘izuma’ modernog doba kakav je, recimo, pišljiva lokalna anestezija.
Naravno, mislim da inicijativu #prekinimošutnju (drugu u nizu, btw) koju je pokrenula udruga Rode kao reakciju na skandalozno stajalište saborskih zastupnika prema izlaganju njihove kolegice Ivane Ninčević Lesandrić koja je odlučila progovoriti o svojemu veoma neugodnom iskustvu u splitskoj bolnici. Taj je slučaj izazvao lavinu reakcija – od onih kojima se gadilo njezin iznenađenje ‘intime’ do onih koji su njezin istup, a i kampanju koja je uslijedila, javno i glasno poduprli.
Iako su Rode s pomoću medija i društvenih mreža uspjeli doći do vlastodržaca koji su, kako kažu, odlučili provesti temeljitu inspekciju (opet), logično je zapitati se hoće li to zaista pokrenuti promjenu. Ili će se žene, nakon što se bura slegne, vratiti u svoj uobičajeni modus, pognuti glavu, šutjeti, potisnuti sjećanja?
Braća i sestre zapadnjaci koji su dali svoj obol pokretu #metoo, koji razotkriva seksualne zlostavljače, pitaju se potpuno isto pitanje. Premda poznati zlikovci poput Weinsteina i Cosbyja služe zatvorsku kaznu, a i mnogo nepoznatih prozvano je i kažnjeno (otkazom ili privatnom tužbom), aktivisti i borci za prava žena (dakako, i muškarci su ugroženi, ali mnogo manje njih) upozoravaju na to da javnost nipošto ne smije dopustiti da akcija klizne u zaborav.
