Pod egidom ‘znanje je moć’ u europskim institucijama čvrsto vjeruju da znanstvene podatke iz javno financiranih istraživanja ne treba naplaćivati, odnosno da je besplatni pristup moralno pravo svih europskih građana. Neka od tih načela navedenih u Planu S otprije su prisutna u drugim europskim dokumentima, poput onih iz programa za istraživanje i inovacije ‘Obzor 2020.’ u kojem je propisano da su svi novi znanstveni projekti za koje se dobije europski novac dužni omogućiti otvoreni pristup. Ne bude li se ispunjavaša ta propisana obveza, tražit će se povrat nepovratnog novca. Frustrirano sporim prelaskom na otvoreni pristup u znanstvenom izdavaštvu, jedanaest nacionalnih organizacija za financiranje koje u znanstvena istraživanja ulažu 7,6 milijardi eura na godinu, početkom rujna poručilo je da to tako više ne može. Koalicija organizacija, među kojima nijedna nije iz Hrvatske, izričito će zahtijevati da od 2020. doslovno svaki papir koji se financira njihovih novcem bude javno dostupan od trenutka objave. Navode da više neće dopustiti šestomjesečnu ili čak cjelogodišnju odgodu, što mnogi časopisi koji se financiraju prema pretplatnom modelu trenutačno čine prije nego što objavljeni znanstveni podatak učine slobodnim, odnosno javno dostupnim. Naglašavaju i da neće dopustiti objavljivanje u tzv. hibridnim časopisima koji naplaćuju pretplatu, ali posebno i određene znanstvene tekstove prije nego što postanu javno dostupni.
Politička poruka Europske unije i čvrsto stajalište nacionalnih financijera značit će mnogo stroža pravila igre, pa i zabranu premijernog objavljivanja znanstvenih podataka u mnogim profitnim znanstvenim časopisima. Na udaru otvorenog pristupa naći će se i javnosti najpoznatiji poput časopisa Nature i Science. Zagovornici otvorenog pristupa oduševljeni su novim strujama iz Bruxellesa. Smatraju da će se sada povećati pritisak na izdavače, ali i na svijest pojedinih znanstvenika, te da je moguća promjena kompletnog ekosustava. Koliko je pokret za otvoreni pristup znanstvenim podacima ojačao i uhvatio maha, govori i to da je o njemu snimljen dokumentarac ‘Paywall’, početkom rujna premijerno prikazan u Washingtonu. Producent filma Jason Schmitt, komunikacijski i medijski istraživač na Njujorškom sveučilištu u Potsdamu, za časopis Science kaže kako ne misli da je ispravno da izdavači profitnih časopisa ostvaruju profitnu maržu na sadržaju koji su im znanstvenici ustupili besplatno.
Dokumentarac istražuje utjecaj internetske stranice Sci-Hub koja objavljuje piratske verzije znanstvenih podataka objavljenih u pretplatnim znanstvenim časopisima. Intervjuirani su ugledni članovi američke znanstvene zajednice i pojedini izdavači. Schmitt otkriva da su mnogi veliki izdavači odbili stati ispred kamere te da on nije nimalo impresioniran time da su neki od njih počeli objavljivati časopise otvorenog pristupa jer da je to jednako otvoren pristup kao što je McDonald’s ova brza hrana zdrava. Producent dokumentarca o otvorenom pristupu znanstvenim podacima predviđa da će i u SAD-u do kraja ovog desetljeća znanstveni podaci biti otvoreni svugdje osim u nekoliko visokokvalitetnih časopisa te da pokret otvorenog pristupa usporava činjenica da u zemlji postoji mnogo sveučilišta i fakulteta koji sami za sebe pregovaraju s izdavačima.
