Business 2 Culture

Biznis i kultura često ne idu skupa, ali u Rijeci se nadaju okrenuti cijelu stvar naglavce radom na projektu ‘Europska prijestolnica kulture’, koji će se 2020. nalaziti upravo u tom gradu. Tim povodom organizirana je i konferencija ‘Business 2 Culture’, koju su u petak službeno otvorili riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Zasad se tridesetak riječkih poduzetnika okupljenih u Poslovnom klubu PartneRI zavjetovalo uložiti u kulturu putem godišnjih članarina, čija visina ovisi o veličini poduzeća. Ambiciozan plan da ih do 2020. bude simboličnih 2020 te da zajedno u projekt ‘EPK Rijeka’ ulože oko milijun i pol eura najavio je potpredsjednik kluba Vladimir Mozetić.

‘Europska prijestolnica kulture’, projekt ‘težak’ 30 milijuna eura, jedan je od najvećih je i najzahtjevnijih projekata u kulturi koji je Hrvatska imala. Nina Obuljen Koržinek na konferenciji je najavila novi paket zakona o statusu umjetnika i umjetničkoj djelatnosti kojim će se porezni sustav uređiti tako da i ulaganje u kulturu bude smisljenije te da cijeli zakonodavni i porezni sustav bude poticajniji za privatnike koji žele ulagati u kulturu. Nakon uvodnih govora održan je panel naziva ‘Zašto ulagati u kulturu’, na kojem su sudjelovali Slobodanka Mišković, ravnateljica javne ustanove Art-kino, Mate Škugor, organizator festivala SuperUho, Damir Čargonja, poduzetnik, i Tomislav Kličko, vlasnik Laube. Zaključak je bio prilično jednostavan – isplati se. Škugor je kao primjer naveo svoj festivalski projekt SuperUho, za koji je ‘povukao’ 90 tisuća kuna iz Ministarstva kulture te očekuje u proračun vratiti bar 400 tisuća samo na račun PDV-a.

Na drugoj panel-raspravi sudjelovali su predstavnici velikih kompanija, T-HT-a, Erste banke i Ine te kulturnih institucija koje financiraju, a tema je bila neovisnost kulture u mogućoj simbiozi s biznisom. Martina Munivrana, viša kustosica zagrebačkog MSU-a, ističe da T-HT kao sponzor nema nikakav utjecaj na žiri koji vrednuje umjetnost. Navodi da su se dugo morali boriti protiv predrasuda o sinergiji korporativnog i umjetničkog sektora te da se morao dogoditi pomak u svijesti da bi ljudi uvidjeli što ta suradnja znači i koliko dobra može donijeti jednoj i drugoj strani.

Ovdje imamo pozitivne primjere suradnje profitnog i kulturnog sektora. Međutim, u stvarnosti je prijava kulturnih projekata privatnim tvrtkama poput igranja igara na sreću. Treba naglasiti da privatni sektor sudjeluje tek s tri posto u financiranju kulture – rekao je Ivo Matulić, voditelj odnosa s javnošću riječkog MMSU-a.

Treći i posljednji okrugli stol nosio je naziv ‘Europska prijestolnica kulture kao razvojni projekt’, na kojem je bilo riječi o iskustvima gradova u kojima je svojedobno stolovala kultura. ‘EPK’ na grad ima jednak utjecaj kao organizacija svjetskog nogometnog prvenstva – naveo je John Bonnema, financijski direktor jedne od bivših europskih prijestolnica kulture, nizozemskog Leeuwardena. Grad je imao problema s tvrtkama koje sele poslovanje u druga mjesta, a to nije specifičan problem Leeuwardena, nego većine europskih gradova. Naime, Leeuwarden se ne može natjecati s Amsterdamom, kao što se ni Rijeka ne može natjecati sa Zagrebom. Upravo zato je projekt ‘Europske prijestolnice kulture’ važan: da se pokaže da i manji gradovi imaju što ponuditi.