Od 1. prosinca svi sudionici javne nabave morat će zaprimati elektroničke račune, a od 1. srpnja 2019. morat će ih i izdavati. To su svi naručitelji u državnim tijelima, gradovima, općinama, državnim i javnim tvrtkama, ali i sve privatne tvrtke koje sudjeluju na natječajima.
Svakidašnja rasprava o prednostima digitalizacije počesto je praćena kritikom državnih napora da olakša snažniju transformaciju društva i ekonomije zahtjevima novog doba. Međutim, iako je istina da Hrvatska s državne strane često kasni u toj transformaciji, posebice kad je riječ o gradnji softverske i hardverske infrastrukture, katkad i vlast uspješno iznenaditi, makar uvođenjem novih obveza koje digitalizaciju potpomažu, ubrzavaju ili jednostavno obvezuju na nju. Zadnji je takav primjer Prijedlog zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi koji bi, prema svemu sudeći, mogao natjerati tvrtke na digitalizaciju.
Glavna je novost zakonskog prijedloga obveza naručiteljima, odnosno državnim tijelima, gradovima, općinama te tvrtkama koje su obveznice javne nabave, da zaprimaju elektroničke račune u javnonabavnim postupcima od 1. prosinca ove godine, a svi oni morat će od 1. srpnja 2019. e-račune i izdavati. Taj rok ostavljen im je da bi infrastrukturno prilagodili svoje računovodstvene sustave elektroničkom načinu fakturiranja te ih uskladili s europskim i domaćim propisima. Riječ je o poslanju ‘teškom’ oko 44 milijarde kuna na godinu pa će potonja obveza prisiliti na digitalizaciju sve privatnike koji žive od javne nabave jer bi u suprotnome mogli ostati bez poslova koji im pristiju tim kanalom.
Uvođenjem obaveznog e-računa u javnu nabavu pokrenut će se val digitalizacije hrvatskih poduzeća. Prema iskustvima zemalja koje su prije uvele takav zakon, realni sektor objeručke je prihvatio e-račun iako zakonski to nije bio obvezan ako nije sudjelovao u javnim natječajima. To očekujemo i u Hrvatskoj jer se korist od uvođenja e-računa u poslovanje osjeti već prvi mjesec u znatnom smanjenju administrativnih troškova i nekorisnog rada. Iz upita koje Institut za elektroničko poslovanje dobiva vidljivo je da mnoge tvrtke u Hrvatskoj zapravo čekaju taj zakon jer su dosad možda bile u strahu od reakcije svojih kupaca na e-račun ili nisu bile sigurne kako postupiti u slučaju nadzora zato što nemaju papirnati račun za izvršene usluge ili kupljenu robu. Zakonom će se ukloniti i posljednje zapreke da e-račun potpuno zaživi u Hrvatskoj, što će znatno utjecati na gospodarsku situaciju jer je riječ o mehanizmu koji će, s jedne strane, ubrzati naplatu tvrtkama koje ga potpuno uvedu, a, s druge strane, dodatno će osnažiti IT sektor u razvoju pratećih rješenja za digitalno poslovanje koja će postati najtraženiji proizvod na tržištu – rekla je Lideru Maja Jurišić Prlić, tajnica Instituta za elektroničko poslovanje.
Novosti koje donosi taj zakon iz produkcije Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, objasnila je Jurišić Prlić, zapravo će uvesti elektronički račun u svaku domaću tvrtku. Izravno će se s njim morati uskladiti oni koji posluju s obveznicama javne nabave, a neizravno i svi drugi jer će prije ili poslije veće tvrtke jednostavno prekinuti s praksom izdavanja klasičnih računa svojim dobavljačima i posve prijeći na elektroničke.
Važno je naglasiti da uvođenje e-računa nije samo promjena načina na koji će tvrtka zaprimati ili slati svoje račune. Elektronički račun zapravo je ključni element digitalizacije poslovnih procesa jer znatno ubrzava administrativne poslove svakog poduzeća. Na tom tragu, ali i zbog specifičnog načina obrade i pohrane, u poduzećima su potrebni elektronički arhiv za pohranu elektroničkih dokumenata i sustavi za upravljanje njima. Servis Moj-eRačun je usporedno s izlaskom na tržište razvio sustav Moj-eArhiv, a tijekom godina i Moj-DMs, odgovorivši tako na sve potrebe klijenata u procesima digitalnog poslovanja. Danas je ključno imati sve informacije dostupne na pametnom telefonu, bez gomilanja stotina prašnjavih registratora po poslovnoj godini – rekao nam je Marko Emer. Već sad, objasnio je Emer, njihov glavni proizvod Moj-eRačun mreža, sustav u kojem je ujedinjeno više elektroničkih servisa i koji omogućuje razmjenu podataka s pomoću više od 120 integriranih ERP rješenja, ima više od 42 tisuće korisnika. Do kraja godine, procijenio je, njihov broj mogao bi narasti na 60 tisuća, a iduće godine mogao bi se udvostručiti na 120 tisuća. – Tržište elektroničkih računa vrlo brzo raste i u Hrvatskoj i u drugim zemljama EU te se već sada osjeća da će se uskoro konsolidirati. Finska je, primjerice, za svoje predsjedanje Europskom unijom u drugoj polovini 2019. najavila da će jedan od ciljeva biti uvođenje obaveznog e-računa u segment B2B u Uniji. Elektronički računi u poslovanju poduzetnika međusobno i s državnim upravom i javnim službama, dakle segmenti B2B i B2G, čine pola od ukupnog broja računa u Uniji. Riječ je o uistinu velikom tržištu. U Hrvatskoj za sada imamo samo lokalne posrednike koji nude te usluge. Za to se ozbiljno zanimaju dvije strane tvrtke, razgovaramo s njima o mogućim modelima suradnje na hrvatskom i stranim tržištima – rekao je Marko Emer.
Poduzetnici se, doznali smo od Emera i Jurišić Prlić, sve više informiraju o elektroničkom računu, ali još im nije posve jasno koje su prednosti potpunog prelaska na elektroničko poslovanje u poslovanju s državom i drugim tvrtkama. Krajnja je prednost u zamjeni papira digitalnim podacima, od prikupljanja i pohranе u skladu sa zakonskim obvezama do poslovanja. Potpunim prebacivanjem poslovanja na elektroničko, uključujući ono s građanima, tvrtke će se mnogo manje baviti takvim administrativnim radom. Hrvatski Telekom, primjerice, već je na najavu donošenja novog zakona iznio predviđanje da će, sa svim sigurno, u doglednoj budućnosti doći trenutak kad će od svojih poslovnih partnera tražiti da isključivo posluju elektroničkim računom. Pritom, prema novom zakonu, elektronički račun nije bilo kakva elektronička datoteka, nego isključivo ona koja je izdana, poslana i zaprimljena u strukturiranom elektroničkom obliku koji omogućuje njegovu automatsku i strojnu obradu. Zapravo, to znači da ne može bilo kakva preslika u PDF-u biti elektronički račun, daleko od toga. Kako su Lideru objasnili u Fini, u njihovu elektroničkom servisu elektronički računi pohranjuju se u XML obliku, pogodnom za automatsku strojnu obradu, i prikazuju se u PDF-u; uz njih se obvezatno pohranjuju prilozi te vremenski žig i elektronički potpis, koji jamče autentičnost izdavatelja. A ti se podaci ne mogu iščupati iz nestrukturirane preslike u PDF-u običnog računa.
