U obiteljskom obrtu Kod Milana u Vodnjanu rade tri generacije – roditelji, djeca i unuci. U pokretanje i razvoj posla uložili su milijune kuna kredita i sad imaju pršutanu, kušaonicu, prodavaonicu, farmu svinja te vrlo vrijedan maslinik i vinograd. Njihova Stancija Buršić danas je nezaobilazan dio istarske turističke ponude.
Na terasi kušaonice Stancije Buršić – Pršutarna Kod Milana u Vodnjanu zatekli smo skupinu stranih turista koja je uživala u domaćem pršutu, siru i maslinovu ulju te ostalim istarskim autohtonim jelima: maneštri, fužima, makarunima sa žgvačetom… No naš posjet nije bio turistički, nego radni, ondje smo se našli radi razgovora s poduzetnicom Darinkom Buršić, ‘glasnogovornicom’ obrta Kod Milana koji je njezin suprug Milan osnovao prije trideset godina, a posljednje 23 je Stancija Buršić dio nezaobilazne turističke ponude Vodnjan. Kao što je i najavila u telefonskom razgovoru, trebali smo pričekati da uhvati slobodnog vremena jer se gospođa Buršić bavila gostima, kuhinjom, pripremom jela, organizacijom te prodavaonicom uz kušaonicu i pršutanu. No tek što smo sjeli u hladovinu za jedan od stolova po strani, poslužila nam je platu istarskih suhomesnatih delicina koje obitelj Buršić proizvodi prema tradicionalnoj istarskoj recepturi, a zatim nam se pridružila i Mikela Brušić Lisjak, najmlađa kći Milana i Darinke Buršić. Mikela je magistrirala ekonomiju i menadžment, a u obiteljskom poslu zadužena je za marketing i nove poslovne ideje. Tako smo doznali da u ovom poslu sudjeluje cijela obitelj Buršić; osim roditelja i Mikele, tu su i njezine starije sestre Barbara i Daniela te njihovi suprugi Elvis i Daniel. U posljednje vrijeme prijedložio im se i Mikelin suprug Robert, profesionalni nogometniš.
U obitelji Buršić su i unuci i unuke, kojih je šestero, također uključeni u posao u slobodno vrijeme. Radne navike i znanje tako se u ovoj obitelji prenose s jedne na drugu generaciju, što je jedno od jamstava dugoročnog opstanka ovog posla. Stancija Buršić na putu je prema Fažani, u blizini su Brijuni, a na mjestu gdje je sagrađena prije više od trideset godina nije bilo ceste, struje ni vodovoda, samo nelegalno smetlište. No danas je taj dio Vodnjan elitno turističko naselje, a Stancija je samo dio velikog imanja uz koju je i veliko igralište za djecu. Na imanju Buršić postoji 1300 maslini i oko 4000 trsova vinove loze, a farma svinja je izvan naselja. Golemi komad bivše zapuštene zemlje koju je Milan Buršić davno kupio novcem dobivenim prodajom dijela obiteljskog nasljedstva danas vrijedi milijune eura. No da bi došli do ovoga što danas imaju – pršutane i kušaonica sa 150 mjesta; riječ je o prvoj otvorenoj kušaonici u Istri, početni ulog obitelji Buršić bio je veći od dva milijuna kuna kredita. – Sav posao, sve što vidite osim ove zemlje, financirali smo kreditima. Nikad nismo dobili ni kune poticaja. Čim bismo jedan otplatili, uzmali smo novi i tako razvijali posao. Uložili smo milijune u ovaj posao. Nije nam bilo lako otplaćivati kredite, za jedan od kredita mjesečna rata iznosila je 36.000 kuna. Zbog toga sam prije petnaest godina odlučila otići u prijevremenu mirovinu, tad sam vodila prodavaonicu i kafić u bolnici u Rovinju, kako bismo otvorili vlastitu trgovinu jer je najisplativije prodati svoj proizvod u vlastitom prostoru. Proizvodnja bez vlastite prodaje ne može funkcionirati. Iako smo imali svoje tržište, zarada nije bila dovoljna da se vraća rata kredita od 36.000 kuna na mjesec – kaže Darinka, ističući da su prije petnaest godina, kad su sagradili veliku pršutanu, imali 6000 pršuta na godinu, a danas ih proizvode između 1500 i 1800.
Na tržištu postojimo 23 godine, ali mnogo se toga promijenilo. U početku uopće nije bilo teško prodati i naplatiti pršut, kupovali su ga restorani i hoteli, ali danas ga nabavljaju iz uvoza. Bile su i druge cijene, a sad je kilogram svježeg svinjskog buta 56 kuna, a kilogram pršuta 180 kuna. Svježi but za istarski pršut mora težiti 15 kilograma, suši se godinu i pol dana tako da na svakom pršutu zarađimo samo 400 kuna, što nije dovoljno da bismo mogli razvijati posao bez kredita. Imamo nekoliko kupaca u Zagrebu, i zadovoljni smo tom suradnjom, te nekoliko većih u Istri koji uredno plaćaju, a ostalo prodamo u svojoj prodavaonici. Najveći je problem naplatiti pršut, prije nekoliko godina prodali smo jednoj tvrtki pršuta za 350.000 kuna, ali nismo naplatili. Iako je sve bilo uredno, svi dokumenti, tvrtka je ugašena, a novac nismo dobili – govori Darinka, ističući da su zbog uvoza i problema s naplatom zatvoreni mnogi obrti na tom području.