Dok je prvo tromjesečje završilo s padom izvoza od tri posto, u travnju je u odnosu na isti lanjski mjesec izvoz bio 16 posto veći. Tako četveromjesečni zbroj opet upućuje na rast izvoza.
Istodobno s potvrdom da je u prvom tromjesečju izvoz pao za tri posto u usporedbi s prvim kvartalom prošle godine, iz Državnog zavoda za statistiku stigla je vijest da se, prema prvim procjenama, u travnju ipak oporavio. Prema još nepotpunom podatku, izvoz je tada bio 16 posto veći nego lani u istome mjesecu, pa je izvozni rezultat za prva četiri mjeseca ispaao 1,3 posto bolji nego prošle godine u to vrijeme. No treba uzeti u obzir da je prošlogodišnji travanj za izvoz bio daleko najslabiji lanjski mjesec u kojem je vrijednost izvoza bila malo ispod milijarde eura. Stoga zasad o oporavku izvoza možemo govoriti samo uvjetno.
Iz analize podataka o robnoj razmjeni za prvo tromjesečje, međutim, može se uočiti nekoliko pozitivnih signala koji govore u prilog tome da bi u idućim mjesecima moglo biti novog rasta izvoza. U prvom redu to je nastavak rasta izvoza na tržišta Europske unije (3,8 posto za prvi kvartal, a čak 8,1 posto za prva četiri mjeseca), čime se demantiraju tvrdnje svih onih ekonomskih analitičara koji su uzrok pada izvoza pronašli u ‘ispuhavanju efekta članstva Hrvatske u EU’. Naprotiv, glavni uzrok pada ukupnog hrvatskog izvoza u prvom kvartalu, što je nastavljeno i u travnju, bio je velik pad izvoza na tržišta izvan Europske unije.
Među njima se osobito ističe podbačaj izvoza u SAD, koji je u prvom kvartalu bio gotovo 60 posto niži nego u isto lanjsko vrijeme, kad je iznosio 192 milijuna eura. Budući da su glavni izvoznici proizvodi iz Hrvatske u SAD liječnici i oružje, nedvojbeno je da većina podbačaja u ovoj godini otada na Plivu i HS Produkt. Izvoz farmaceutskih proizvoda, koji je lani bujao, u prva tri mjeseca ove godine pao je za tridesetak posto. I Agrokor je dao svoj obol manjem izvozu u prvom kvartalu. To se vidi iz podatka da je pao izvoz u BiH (devet posto) i Srbiju (8,4 posto). Ukupno je u te dvije zemlje u prva tri mjeseca izvezeno četrdesetak milijuna eura manje nego u istome lanjskom razdoblju, što se može dovesti u izravnu vezu s tim što su u međuvremenu popucale distribucijske spone između veleprodajnih i maloprodajnih dijelova Agrokora u Hrvatskoj i izvan nje. Srećom, to nije zaustavilo rast izvoza prehrambene industrije, koji se u prvom kvartalu povećao za šest posto, što osobito veseli jer je segment u cijeloj prošloj godini stagnirao s izvozom.
Prema strateškom cilju Sektor poljoprivrede, Podravka planira do 2022. ostvariti stopostotni udio domaćih sirovina u gotovom proizvodu. Da bi to ostvarila, neprestano unapređuje svoju poljoprivrednu proizvodnju i ulaže u poboljšanje kvalitete tla, nabavu specijalne opreme i strojeva.
Tako je prošlog tjedna u sklopu berbe graška na tvrtkim poljima predstavljen novi kombajn koji omogućava mehaniziranu berbu; vrijedan je 3,75 milijuna kuna. – Tim ulaganjem, za koje je 50 posto novca osigurano iz fonda Europske unije, znatno podižemo učinkovitost berbe. Odličnim performansama kombajn omogućava kvalitetnije i brže branje te znatno smanjuje primjese u ubranom grašku. Ove godine grašak je zasijan na 115 hektara te se očekuju prinosi od 5,2 tone graška po hektaru. Podravkin grašak proizvodi se na 95 posto površina u Podravkinu vlasništvu, a pet posto su površine kooperanata – istaknuo je direktor Sektor poljoprivrede Zdravko Dimač.
Proizvodnja graška organizirana je na površinama u blizini tvornice pa ubrani grašak izravno odlazi u tvornicu te u roku od tri do pet sati bude preraden u gotovi konzervirani grašak. Tako se zadržavaju sve glavne osobine svježega zrna graška i količina hranjivih tvari u konzerviranoj grašku samo se neznatno razlikuje u odnosu na svježi. Grašak se preradjuje u tvornici Kalnik, koja od 1967. posluje u Podravkinu sastavu; tada počinje snažan razvoj tvornice. Podravka je u posljednjih nekoliko godina ulagala u proizvodnju i nove linije, što je povećalo proizvodnju i potaknulo stalno uvođenje novih proizvoda.
HBOR je prošlog tjedna bio domaćin konferencije EAPB CEO i Glavne skupštine Europske udruge javnih banaka (EAPB) na kojoj je Tamara Perko, predsjednica Uprave HBOR-a, izabrana na mjesto članice Upravnog vijeća EAPB-a. Njezinim imenovanjem u Upravno vijeće dano je povjerenje i priznanje HBOR-u, ali i Republički Hrvatskoj, da kao ravnopravna razvojna institucija i zemlja članica EU budu važni čimbenici u provedbi zajedničke europske politike.
Duro Đaković Specijalna vozila, tvrtka u sastavu grupacije Đuro Đaković, potpisala je ugovore sa Swietelsky Baugesellschaftom o isporuci vagona za prijevoz željezničkih pragova tipa Slnps i s Eurailpoolom o isporuci vagona za prijevoz kontejnera tipa Smnps. Ukupna je vrijednost potpisanih ugovora 87 milijuna kuna. Zbog prijašnje suradnje i kvalitete isporučenih vagona Eamos 2010. Swietelsky se s Eurailpoolom, tvrtkom čiji je Swietelsky suvlasnik, ponovo obratio Đakoviću sa zahtjevom za razvoj i proizvodnju vagona za prijevoz željezničkih pragova i vagona za prijevoz kontejnera s rasutim teretom. Đuro Đaković Specijalna vozila ove će godine projektirati oba modela vagona i zatim izraditi prototipove te provesti TSI ispitivanje i certifikaciju vagona. Serijski proizvedeni vagoni isporučit će se u drugoj polovini 2019.
Prijavite se na www.zadovoljstvazaposlenika.hr
Danas i profesionalni ulagači dvoje o preporuci u što ulagati. Malim ulagačima, koji ulažu do 100.000 eura, teže je odlučiti kako bar sačuvati vrijednost imovine kad su bankovne kamate blizu nule. No može se i zaraditi – utoliko više što je ulaganje rizičnije.
Osim klasičnim ulaganjem možete se baviti investiranjem u biznis. To je jedna od najtežih vrsta ulaganja. Svakako je rizična, zahtijeva velike žrtve i mnogo besanih noći. Ipak, vjerujemo da poduzetnici koji su uspjeli, a pod uspjehom smatramo da nisu propali i da nikomu nisu dužni, uživaju u onome što su stvorili. Zato pri bilo kakvom ulaganju dobro razmislite što na kraju želite postići – potencijalno dobru zaradu ili miran san.
Najvažniji svjetski dionički indeksi i tržišta kapitala odavno su probili povijesne maksimume. Glavno je pak pitanje što će se u budućem događati. Iskusni ula- gaći upozoravaju na to da je ciklus rasta pri kraju.
Posebno treba naglasiti oprez. Svako je ulaganje rizično, bilo da je riječ o kriptovalutama bilo o državnim obveznicama, i uvijek postoji mogućnost da se uloženo ne vrati.
Ulaganje u biznis može se na nekoliko načina, bilo ulaganjem u druge tvrtke i projekte na sve više platformi, bilo pokretanjem vlastitog biznisa, bilo kupnjom tvrtke. Iako to zvuči pomalo čudno, u raznim se oglasnicima prodaju tvrtke. Cijene su različite, od nekoliko tisuća do nekoliko stotina tisuća kuna. Nadalje, u biznis se može ulagati s pomoću raznih platformi, od kojih je jedna Funderbeam. Investitorima iz cijelog svijeta omogućuje ulaganje u postojeće ili nove tvrtke (startupove). Tri su potencijalna načina zarade: u sklopu dividende, prodajom kupljenog udjela (tokena), zaradom ako se tvrtka u koju je uložen novac na kraju proda za iznos veći od uloženoga.
Odluka o ulaganju individualna je i ovisi o pojedinom ulagaču, ali svaki od njih morao bi se postaviti sljedeća pitanja: Koliki očekivani prinos želim i koliki sam rizik spreman preuzeti za to? U kojem roku želim ostvariti taj prinos? Treba li mi u međuvremenu likvidnost?
Na temelju odgovora na ta pitanja ulagač se može odlučiti za dividendne odnosno brzorastuće dionice. To se može primijeniti i na izbor sektora – defanzivniji ili agresivniji. Katkad sklonost preuzimanju rizika prelazi ulagačeve mogućnosti preuzimanja rizika. Zbog volatilnosti tržišta kapitala mlađe bi osobe u strukturi ulaganja trebale imati više rizičnijih instrumenta s obzirom na njihov veći očekivani prinos u dugom roku, ali, naravno, uzimajući u obzir sklonost riziku. Starije pak, koje imaju kraći horizont ulaganja, trebaju biti opreznije pri ulaganju i strukturirati cijeli portfelj u skladu s tim – savjetuju u Erste Asset Managementu i ističu da samostalna selekcija pojedinačnih dionica na tržištu podrazumijeva dobro poznavanje fundamenata investiranja, ali i tvrtki te makroekonomskih očekivanja, pa su početnicima sigurnija opcija fondovi, bilo investicijski, ETF bilo indeksni, ovisno o preferencijama i stajalištima o učinkovitosti tržišta.
Fondovi omogućavaju ulagačima ulaganje i malih novčanih iznosa u diverzificirani portfelj vrijednosnih papira za koji se brinu profesionalni upravitelji. Veličinom fonda postižu se i bolji uvjeti i bolje se diverzificira portfelj, što s manjim iznosima ulaganja ne bi bilo moguće.
Budući da je povijest učiteljica života, moramo podsjetiti na događaje od prije deset godina. Sredinom rujna 2008. najpoznatija američka investicijska banka oglasila je stečaj i taj se datum vodi kao početak svjetske recesije. Pola godine poslije hrvatsko tržište kapitala dotaknulo je dno. Fondovska je imovina s 33 milijarde kuna pala na samo devet, dionički indeks Crobex izgubio je dvije trećine vrijednosti. Vrijednost nekretnina strahovito se strogo postala. Naravno, ne na svim lokacijama, ali cijene su svugdje pale. Promatrajući prosjeke, u samo dvije godine stan u Zagrebu izgubio je četvrtinu vrijednosti. Cijene stanova nastavile su padati i tijekom recesije. Ludilo je vladalo te ‘zlatne’ 2007. Kupovalo se što se stiglo i kako se stiglo. I to na kredit. Primjerice, rijetki su bili oni koji su kupovali HT-ove dionice u gotovini, paketi tih dionica čekali su se u pošti (da, ne šalimo se – građani su pitali bankare i brokere gdje mogu preuzeti paket). A kamatna stopa na gotovinski kredit bila je 8,5 posto, danas je upola manja.
Margin krediti (kredit kojemu je kolateral neka dionica) ‘davali’ su se šakom i kapom. Kupovali su se novi automobili, ‘plegale’ kartice. Sve dok tržište nije puklo. Plaće su počele padati, tvrtke propadati, gospodarstvo je ‘de facto’ stalo i počeli su stizati zahtjevi za nadoknadu (engl. margin calls)…
