Nije sporno da je Agrokor propao ponajprije zbog prevelikih ambicija svog vlasnika. No dotu-kle su ga bankovne kamate. Todorić je nastojao držati razvojni korak s konkurentima, a istodobno je plaćao kredite pet do deset puta skuplje od Lidla, Kauflanda, Spara, Bille…
Zašto spominjem kamate u vremenu kad su na povijesnom minimumu? Pa zato jer je jedna od posljednjih velikih dvojbi prije postizanja vjerovničke nagodbe – kamata za financiranje roll-upa od 1,06 milijardi eura. Američki Knighthead diže kamatu do neba, a Rusi bi, prema Jutarnjem, mogli pristati na kamatu između 10 i 13 posto. Koja je neodrživa jer Agrokor i sad, prema izvještajima na kapaljku, posluje na rubu rentabilnosti, s tanašnom operativnom dobiti, u kojoj nema mjesta za otputu kredita s dvoznamenakostom kamatom.
I dok se Rusi nadaju da će dovoljno brzo naći povoljan reprogram, Amerikanci igraju prema prošlostjednom naputku svog veleposlanika u Hrvatskoj Kohorsta, prema kojem nitko ne bi trebao imati više od 10 posto vlasništva u Agrokoru. Ovakve lihvarske kamate poslale bi u stečaj i financijski jače tvrtke.
