Protočni bojleri

Hrvatska je preživjela propast Agrokora. Zasad. To je prvi zaključak isčitavanja podataka o poslovanju 1000 najvećih kompanija koje objavljujemo u suradnji s Finom na temelju godišnjih financijskih izvještaja. Tvrtke na listi rasle su na razini cjelokupnoga gospodarstva – devet posto, ali iskazale su 17,5 posto manju dobit nego u 2016. U plusu je poslovalo 879 tvrtki, dvije su namjestile ‘pozitivnu nulu’ (Hrvatske ceste i Inagip), a 119 je imalo rashode veće od prihoda. U tom raskoraku većih prihoda i manje dobiti anketirali smo predsjednike uprava velikih tvrtki na čemu im je fokus ovogodišnjeg poslovanja. Preteže usmjerenost prema rastu. Sudeći prema rezultatima, taj rast ima sve zdravije temelje – na globalnom tržištu. Naime, tisuću najvećih ostvarilo je 19 posto izvoza više nego godinu prije i sudjeluje u ukupnom izvozu svih hrvatskih tvrtki s punih 68 posto. Istoobno taj reprezentativni korpus obuhvaća 40 posto zaposlenih, koji ostvaruju 62 posto ukupnih prihoda. Dakle, led je krenuo (gospodo porotnici). Izvozna lavina nije više samo glasovita rečenica Iljfa i Petrova. Doduše, 1000 najvećih ostvaruje i dalje skromna 22 posto prihoda u izvozu, no prije desetak godina taj udio bio je manji od 15 posto, a 1000 najvećih sve do recesijske 2009. više je uvozilo nego što je izvozilo. Malopomalo došli smo do vanjskotrgovinskog viška od sedam milijardi kuna.

Bez obzira na posustajanje proizvodnje i izvoza početkom ove godine, tko preživi i ovo čistilište, bit će orijentiran globalno. Izvoznu orijentaciju poduzetnika, nadamo se, više ne mogu zaustaviti ni svi domaći politički ostapi benderi koji udobno i bez ikakva poslovnog rizika žive od proračuna. Oni teško da znaju išta o Wollsdorf Componentsu, Aquafilcrou, Carel Adriaticu, Olimpiaš tekstilu, Kostel prometu, Haix obući… Zajednički nazivnik tih tvrtki nije samo u tome što nisu iz Zagreba, nego su posvećene izvozu. Gotovo sav prihod ostvaruju preko granice. U 1000 najvećih 78 je državnih tvrtki i isto toliko onih koje izvozom ostvaruju više od 90 posto prihoda. Budite sigurni da u ovoj drugoj, ‘izvoznoj’ skupini nema nijedne tvrtke iz prve, ‘državne’. Istini za volju, i među izvoznicima ima trgovaca čija roba Hrvatsku nije ni vidjela, a previše je i ‘protočnih bojlera’, tvrtki koje rade lohn-poslove niske dodane vrijednosti, od stranih sirovina za strana tržišta. No globalna orijentacija jedini je recept protiv ovisnosti o domaćim potresima tipa Agrokor.

Premda Agrokorovih kompanija i ove godine nema na listi jer su opet ignorirale zakonsku obvezu objavljivanja godišnjih financijskih izvještaja, rezultati poslovanja ostatka gospodarstva bili su u znaku Agrokora. Konzumov dvoznamenakasti pad trgovačka konkurencija iskoristila je za rast. S druge je strane bankarski sektor osjetio posljedice krize u Agrokoru padom prihoda od osam posto i dobiti od čak 40 posto.

Konzuma, dakle, nema na listi, kao ni Tiska, Belja, Jamnice, Leda, Zvijezde… koji inače ulaze u TOP 100. No Agrokora sjena nadvila se i nad krajem liste 1000 najvećih kompanija. Lani je ‘kvalifikacijska norma’ za nju bila 90,8 milijardi. Ove godine listu zaključuje savjetnička tvrtka Alixpartners. Ta je zagrebačka podružnica ukrajinske podružnice američke tvrtke u samo tri mjeseca poslovanja bez ijednoga zaposlenog uknjižila 94,7 milijuna kuna prihoda uz iskazan dobit od 45 milijuna, radeći isključivo za Agrokor.

Prošla je godina bila godina otrežnjenja za velik dio Agrokorovih dobavljača i partnera. Mnogi od njih platili su potraživanja od Agrokora padom prihoda, neki su zaustavili razvoj, a neki krenuli i prema stečajevima i predstečajevima. No svi su naučili lekciju: ne smiju se sva jaja spremati u istu košaru, bez obzira na to drži li je Todorić, Ramljak, Peruško ili će je sutra uhvatiti šef Sberbanka Herman Gref ili možda ipak američki fondovski kauboji. Ta neizvjesna sutrašnjica s ruskim, američkim ili raskomadanim Agrokorom bit će novi test i za tvrtke iz koncerna, ali i za cijelo gospodarstvo. Svi će sigurno doživjeti novi šok kad novi strani vlasnik najvećega maloprodajnog lanca bude dramatično smanjio narudžbe od domaćih industrije.

U tom kontekstu kratkoročno nam je turizam jedina nada. A srednjoročno i dugoročno jedino je rješenje izvoz. To shvaća sve više poduzetnika. Jedino političari još gledaju u nebo i mole se za još jedno dugo toplo turističko ljeto bez većih incidenata poput ospica.