PRIVATIZACIJA Šest modela rasprodaje državnih tvrtki

Čovjek je morao promijeniti čak tri ispostave da bi podnio zahtjev za poreznu olakšicu. Najprije su ga pogrešno uputili u prvu, zatim i u drugu ispostavu, a kad je došao do treće ispostave kojoj zaista i pripada, rekli su mu da formulari iz druge ispostave kod njih ne vrijede.

Premda nerijetko možemo čuti kako mnogi poduzetnici i građani nailaze na probleme kada se susretnu sa zaposlenicima u Poreznoj upravi, moram priznati da ja do sada nisam imao nikakvih problema. Štoviše, mogu reći da sam svaki put odlazio razmišljajući kako su moji sugovornici iz Porezne bili vrlo ljubazni. Ipak, da nešto tu ima, potvrdio mi je moj znanac koji ima drukčije iskustvo. Doduše nije platio nikakvu kaznu, ali se izmrcvario, pa bih to iskustvo htio podijeliti s čitateljima.

Budući da mu je supruga odnedavno nezaposlena, njih dvoje odlučili su da on podnese zahtjev za poreznu olakšicu. To znači da bi za nju kao uzdržavanog člana obitelji dobio koeficijent 1,7, odnosno, da sad ne kompliciramo izračun, obitelj znanca dobila bi neoporezivih još 2660 kuna na mjesec. Nije neki novac, ali svakako nije ni za bacanje, pa je znanac jedno jutro odlučio potrošiti jedan sat da sve to riješi. Taj jedan sat podrazumijevao je vožnju tramvajem, pješačenje od postaje do Porezne i natrag, pa možda čak i da stigne na tržnicu kupiti kakvog voća i povrća. Nešti posla, dođeš u Poreznu, zatražiš formular, ispunši ga, priložiš već pripremljenu dokumentaciju, predaš i vratiš se kući.

Znanac se upravo na temelju informacija iz Porezne uprave uputio u ispostavu X. Došavši tamo zatražio je formular koji je, dobivši ga, popunio nakon desetak minuta. Čekao je malo u redu, na što nije računao kada je mislio da će se vratiti kući za sat vremena, ali dobro, nije to neki problem, mali je red i ipak će brzo sve završiti. Predao je formular, zaposlenica ga je pregledala i nakon kratkog čitanja pogledala ga i rekla: ‘Gospon, pa vi ne pripadate ovoj poreznoj ispostavi, morate ići u drugu.’ Gledao ju je nijemo, a onda rekao da su ga baš iz Porezne uprave uputili na ispostavu X, na što je ona samo zakolutala očima.

Nakon toga bacio je popunjene formulare i otišao u ispostavu Y, gdje su mu dali novi formular da ga popuni. Poučen iskustvom iz prethodne ispostave najprije ih je upitao pripada li toj ispostavi. Odgovoreno mu je da popuni formular, pa ako i ne pripada, može ga popunjenog odnijeti i u drugu ispostavu.

Već se počeo nervirati jer su mu u ispostavi X mogli reći da onaj popunjeni i bačeni formular može predati u svojoj ispostavi. Ili mu pak nisu mogli reći, a što ćemo upravo vidjeti iz sljedeće situacije. Tako su mu u ispostavi Y rekli da ne pripada ni njima, nego da mora ići u ispostavu Z. Sad već podosta iznerviran došao je u ispostavu Z i prvo što je pitao bilo je pripada li toj ispostavi.

Nakon identifikacije potvrđeno mu je, napokon je našao svoje porezno utočište. Iznerviran, ali ipak sretan, predao je popunjeni formular podignut u ispostavi Y. Nakon par sekundi ili minuti, ni on nije znao reći za koliko, zaposlenica u ispostavi Z rekla mu je da nema ispravan formular te mu je dala drugi i poslala ga da ga popuni. Sad se već iznervirao, ali zaposlenica nije htjela ni čuti, pa je na kraju popunio i taj formular i napokon riješio neočekivani problem. Možda su mu u ispostavi Y dali pogrešan formular, ali kaže da je to bio isti onaj kao u X-u, što znači da se najvjerojatnije u Z-u koriste nekim drugim formulama. Pitao sam Poreznu upravu u čemu je problem, ali ni nakon nekoliko telefonskih poziva i obećanja da će stići odgovor, nisam ga dočekao.

‘Vozanje’ poreznih obveznika od uređa do uređa stvar je koja se mora popraviti, ali neodgovaranje PU-a na upit može značiti da postoje neki problemi u formularima. Ako u Poreznoj i ne žele odgovoriti, bar neka ujednačite te formulare jer je to za smijati se, osim ako niste moj znanac.

Nedavno sam pisao o slučaju šibenskog vještaka Nine Vrčića kojeg je Ministarstvo graditeljstva u upravnom postupku kaznilo s 15 tisuća kuna jer se nije koristio bazom podataka o nekretninama u jednom sudskom postupku. Vrčić je tada rekao da je baza loša. Reagiranje Ministarstva na moj tekst bilo je najblže rečeno površno, bez argumenata, na koje nisam odgovorio. Vrčić je pak podnio tužbu Upravnom sudu, na koju su iz Ministarstva, umjesto očitovanja, shvativši da su čovjeka kaznili bez argumenata, Sudu poslali Rješenje o stavljanju izvan snage Rješenja o kažnjavanju Vrčića. Pozivam Ministarstvo graditeljstva da stavi izvan snage i svoje reagiranje na moj tekst.