Stari Grci nisu ga voljeli

Danas je donje rublje za svakodnevno nošenje udobno jer je napravljeno od laganih materijala. Samo je ono namijenjeno zavođenju zadržalo neke podsjetnike na prošlost u kojoj je rublje stezalo i oblikovalo žensko tijelo. Izazovno više ili manje, donje rublje dio je svakodnevice i svatko danas ponajprije želi da bude ugodno za nošenje. Kao što je to već poznato iz povijesti, ženska i muška odjeća nekoć su se itekako razlikovala upravo po udobnosti. Društveni položaj žene pokazivao se i odjećom, no u njoj, čak i kad je bila raskošna, nije bilo lako hodati, katkad čak ni disati. Žene se uvijek sputavalo i ograničavalo, što se onda prenijelo i na odijevanje. Tako je i žensko rublje ponajprije stezalo i oblikovalo tijelo prema mjerilima i modi vremena. Ženama se u izgledu nametalo dosezanje uvijek nedostižnog ideala. Njihovo tijelo uvijek je bilo kiparski materijal koji se stavlja u kalupe kako bi postao nešto ‘bolje’; muška je odjeća pak uvijek bila u skladu s muškim tijelom.

Danas neki drugi zahtjevi u ljepoti sputavaju žene, poput mršavosti, borbe s celulitom i borba, ali donje rublje i ostala odjeća su ‘oslobodeni’. Zapravo, donje rublje za svakodnevno nošenje udobno je jer je napravljeno od laganih materijala, samo su se na onome namijenjenom zavođenju zadržali neki podsjetnici na prošlost. Ono se više-manje nosi u posebnim prilikama te je s vremenom, kao, primjerice, podvezice i steznici, preraslo u fetiš.

Ne zna se točno kad se donje rublje počelo nositi. Ljudi se svakako osjećaju sigurnije noseći ga, a neki su od važnijih razloga i održavanje čistoće te zadržavanje topline. Čistoća se, doduše, zanemarivala tijekom povijesti, no jednostavnije je bilo zamijeniti donje rublje nego neki drugi, veći odjevni predmet. Donje rublje štitilo je i od doticaja s ostalom odjećom, koja je obično bila grublja, od bakterija, pa i od izlaganja pogledima u slučaju kakve nezgode. Mnogima je, vjerojatno, pomalo šokantan podatak da žene do 19. stoljeća nisu ni nosile gaćice ili duge gaće. Egipćani su zamatali tkaninu između nogu i oko kukova, preko toga se omatajući drugim platnima. Tuniku kalasiris muškarci su nosili do koljena, Egipćanke iz viših slojeva prozirni kalasiris ispod glavne tunike, a ropkinje su odijevale gaćice. Faraoni su pak pokapani u grobnice opskrbljeni donjim rubljem kako bi ga mogli upotrebljavati i poslije smrti. Prema zapisima u prvom stoljeću Indijke su nosile grudnjake i poslije košulje, Kineskinje su pak preko prednjega gornjeg dijela stavljale dudou, nešto slično kratkim pregačama ili prslucima s otvorenim leđima, koje u Vijetnamu zovu yem. Danas se nose kao bluze s otvorenim leđima i dio su svjetske mode.

Stari Grci nisu nosili donje rublje, odijevali su se u tunike, hitone. Spartanke su oko grudi omatale vuneni apodesmos, prvi sportski grudnjak, jer su se bavile sportom. Njihova su preteća u nošenju takve odjeće prije više od četiri tisuće godina bile mnojške žene, koje su nosile i steznike koji su potpuno izlagali grudi. Preko halja su Grkinje oko grudi vezale u križ pojaseve-vrpce, a nosile su ih i ispod grudi. Rimljanke s većim poprsjem rabile su laneni i pamučni mamillar ili strophium, grudnjak koji bi ih stisnio i smanjio, jer su u Rimu velike grudi smatrane neprilagodljivima. Stoga su djevojke nosile fasci u kako bi smanjile grudi i spriječile njihovo opuštanje. Rimljani su ispod toga i tunika nosili subligaculum, tkaninu omotanu oko kukova i između nogu.

U srednjem vijeku također su više voljeli male grudi, zato su velike potiskivali utegnutim haljinama, ali kasnosrednjovjekovne haljine čvrsto su ih podupirale. Dekolte se pojavio prije renesanse u višim slojevima društva. Ne bi li im i nakon porodaja ostao što ljepši, bogatašice čak nisu dojile djecu, nego su to umjesto njih radile dojilje. Nosile su se i pothaljine (rubače) dugih rukava koje su poslije rastavljene u dva dijela košulju i poduknu. Rubače je s vremenom počela provirivati iz rukava i dekolte, a svoju inačicu imali su i muškarci. S pomoću prsluka i laganih čipkastih steznika, preteća teških steznika, korzeta, žensko poprje bilo je ravno.

Korzet nastaje potkraj 16. stoljeća. Priča kaže da je za njegov nastanak zaslužna francuska kraljica Katarina de Medici, supruga Henrika II., koja je bila nezadovoljna izgledom dama s viškom kilograma na dvoru. No korzet je svakako došao iz Italije i Katarina ga je donijela na francuski dvor, gdje je postao općeprihvaćen. Izrađivao se od svile, kože i pamuka te učvršćivao drvenim i čeličnim dijelovima, onima od bjelokosti i riblje kosti, poslije i od plastike. Renesansa sputava grudi, pa su korzeti s prednje strane bili ravn, a za Francuske revolucije i Napoleonskih ratova žene su odbacile dekolte jer se nije prihvaćalo ništa što je podsjećalo na plemstvo.

U elizabetanskoj Engleskoj korzeti su ravnali i podizali grudi te se naglašavala spolnost uskim strukom i širokim haljinama na bokovima. Viktorijansko razdoblje usprkos isticanju čudoređa donosi izazovnu žensku odjeću u kojoj tijelo mora izgledati kao slovo ‘S’: naglašenih grudi i stražnjice te uvučenog trbuha.

Kad su se žene početkom 20. stoljeća počele više kretati i raditi, korzet se morao zamijeniti svojevrsnim pojasom za grudi koji je olakšavao rad. Francuskinja Herminie Cadolle 1889. izrađuje prvi grudnjak i naziva ga ‘corselet gorge’; poslije je zvan i ‘le bien-être’. Nastao je rastavljanjem korzeta tako da gornji podupire grudi, a donji pritišće trbuha. Prvi pravi grudnjak nastaje 1893. u Sjedinjenim Američkim Državama i njime Mary Tucek pokreće modni prevrat: daje mu dvije odvojene košarice, naramenice i kopču na leđima, što žene objeručke prihvaćaju.

Početkom dvadesetog stoljeća događaju se velike promjene, a u tridesetima proizvodnja grudnjaka postaje jedna od vodećih industrija te se poboljšava izrada svih veličina tog odjevnog predmeta. Tih se godina izrađuju i prve prave bokserice. Četrdesete donose usku odjeću i slavljenje ženskih oblika, a u pedesetima su općeprihvaćeni šiljati grudnjaci koje nose holivudske zvijezde Marilyn Monroe i Lana Turner. Pojavljuju se i grudnjaci za trudnice i dojilje zbog ‘baby booma’ u Americi nakon Drugoga svjetskog rata te bikini. U šezdesetima i sedamdesetima vode se rasprave u kojima feministice ističu da je grudnjak izraz ženskog podčinjavanja. Moda se tada stalno mijenjala, od oblih košarica do ravnih grudnjaka. Tange se počinju nositi u osamdesetima u SAD-u, kamo su donesene iz Južne Amerike; tadi i bokserice doživljavaju novu mladost. Wonderbra pak osvaja svijet u devdesetima, a žensko donje rublje pokazuje se kroz prozirne košulje ili spuštanjem traperica na kukove u muškaraca.