Deloitteov Klub poslovnih žena SheXO nastao je potkraj 2012. kao svojevrsna platforma za neformalno umrežavanje i razmjenu ideja članica. Taj cilj zadržan je i danas, a Helena Schmidt, partnerica u Deloitteovu Odjelu poreznog savjetovanja i voditeljica kluba, ističe da su svojim članicama željeli dati priliku da se na nekoliko sati odmaknu od formalnog poslovnog okružja i da se druže. Pojašnjava da je riječ o neformalnom druženju kakvo je muškarcima uobičajeno, a žene iz različitih razloga nisu sklone druženju nakon posla, poput odlazaka na piće ili zajedničkog bavljenja sportom. Osim druženja bave se i ozbiljnim temama važnima za naše društvo u cjelini. Stoga su, podsjeća Schmidt, 2013. provele istraživanje o ženama u poslovnom svijetu kako bi ukazale na korake koje je potrebno poduzeti da bi se ženama omogućio napredak i razvoj karijere. Slično istraživanje provode i ove godine kako bi usporedile rezultate i potaknule raspravu o potencijalu žena u rastućem svijetu informacijskih tehnologija, a predstavit će ga na Liderovoj konferenciji Žene u biznisu potkraj godine. Klub SheXO trenutačno ima pedesetak članica.
Od kada ste osnovali klub koliko se toga promijenilo u poslovnom svijetu u Hrvatskoj u vezi s položajem žena? Prema podacima koje publicira Europski institut za ravnopravnost spolova, povećan je udio žena u upravama najvećih hrvatskih poduzeća, 2012. godine bio je 15,1 posto, a 21,6 posto 2017. S druge strane, nedavno objavljen Crobex Indeks žena u sastavnicima Crobexa pokazuje negativan trend pa je tako udio žena rastao od 2006., da bi u 2016. i 2017. zabilježio pad. To je ono što nam govore brojke, odnosno kvantitativan dio. U kvalitativnom je smislu izazov prokomentirati trenutačnu situaciju, a zbog toga smo se i odlučile ponoviti istraživanje ‘Žene u poslovnom svijetu’, od čijeg je prijašnjeg izdanja proteklo pet godina.
S kojim se preprekama i predrasudama susreću poslovne žene? Čini se da na uspjeh žena najviše utječe nedostatak inkluzivne kulture. U tom kontekstu, primjerice, majčinstvo predstavlja velik izazov, ne toliko u smislu održavanja ravnopravnosti između privatnog i poslovnog života, već se ženama događa situacija u kojoj nakon povratka s rodiljina više nemaju svoj stari portfelj klijenata ili im budu dodijeljeni poslovi koje nitko drugi ne želi raditi, što u praksi znači da karijeru grade iznova. Ženama bi uvelike pomogli fleksibilni radni uvjeti. Također, kada se odluče imati dijete, žene često gube dvije godine promaknuća – jednu u godini kada su na rodiljnom dopustu, a onda još jednu nakon povratka. Primjer je dobre prakse zaposlenicama jasno reći koji je njihov položaj kada se vrate, ali i nasušati njihove želje. Neke žene žele malo usporiti razvoj karijere dok su djeca mala, a druge žele što prije nastaviti graditi svoju karijeru.
Što je ključno za profesionalni napredak žena? U čemu se žene i muškarci razlikuju? Definitivno postoje razlike. Žene su primjerice uvjerene da promaknuće ovisi o tome koliko su dobro radile, odnosno, o mjerljivim rezultatima izvedbe, a njihovi se muški kolege više zauzimaju za sebe pa će češće tražiti promaknuće, neovisno o rezultatu. To upućuje na nedostatak samopouzdanja kod žena, što je vrlo često prepreka promaknuću. Ženama jako može pomoći sustav mentorstva, koji će ih osnažiti. Iz osobnog iskustva mogu reći da ženama to nedostaje. Ja sam imala tu sreću da osim edukacija i internih mentora, surađujem i s eksternim trenerima, koji su mi mogli tijekom karijere.
Kako povećati broj žena na visokim položajima u poslovnom svijetu? Što tvrtke dobivaju time? Smatram da bi već spomenuta kultura inkluzivnosti uvelike pomogla ženama da ostvare karijerne ciljeve. Kvote u smislu povećavanja broja žena na rukovodećim pozicijama u svakom slučaju ne mogu odmoći. Kada pogledamo primjer Norveške, kao prve zemlje u povijesti koja je uvela rodnu kvotu, možemo uočiti da ima najveći postotak žena u upravnim tijelima, 42 posto, a sedam posto žena su predsjednice uprave. S druge strane, poboljšanja bilo je i Australiji, u kojoj nema kvota za žene u upravnim tijelima. Ondje žene trenutačno zauzimaju 20 posto mjesta u upravnim tijelima, a pet posto ih je na položaju predsjednice uprave. Uključivanjem žena na rukovodeće pozicije tvrtke dobivaju novu perspektivu, odnosno novi pogled na stare probleme, što na kraju znači inovativnost koja za sobom povlači i bolje dugoročne poslovne rezultate. Uostalom, mislim da se ni jedno trgovsko društvo danas ne može odreći ekonomskog potencijala koji donose žene.
