Potpredsjednica Vlade morala je otići zbog Agrokora. Dok se bavila njime, trpjeli su poslovi u Ministarstvu gospodarstva. Najavljujene reforme nisu se provodile, deseci natječaja nisu raspisani. Zato treba razdvojiti poziciju potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva i odustati od guranja energetike u gospodarski resor povezanima s Fimi-medijom. Sada se u vezi s ‘lex Agrokor’ i aferom s mejlovima neformalne skupine Borg za pisanje nacrta zakona za specifičan oblik predstečajne nagodbe ponovno u jednoj od glavnih uloga pojavljuje jedno odvjetničko društvo, Šavorić i partneri. Očito, i dalje rizici i konačne kazne (ako ih ima) ne djeluju preventivno.
Drugo, teško je razumjeti da političarka poput Martine Dalić propušta, bar na minimalnoj razini, formalizirati skupinu koja piše ‘lex Agrokor’. Da ne postoji neki interni memo o njezinu osnivanju. Članovi Borga teško će se oprati od sumnje da to nisu učinili jer bi im tada izmaknule visoke zarade kao savjetnika u provedbi ‘lex Agrokor’. Sjeća to na poduzetnika koji je imao pravilo: ‘Ne javljam se na natječaje u čijem sastavljanju nisam sudjelovao!’ I još: nevjerojatno da pametni i iskusni ljudi kakvi su članovi skupine Borg tako naivno upadnu u najjednostavniju zamku. Zar su zaista mislili da im netko iz sustava ili izvan njega neće čitati prepisku?
Demokracija podrazumijeva da se rad vladinih dužnosnika kontrolira na više načina. Postavlja se, međutim, pitanje imaju li procesi kakav je upravo obavljen nad Martinom Dalić i ekipom koja je pisala ‘lex Agrokor’, a onda dobila unosne poslove na njegovoj provedbi, preventivni učinak; šalje li se kažnjavanjem onih koji su napravili pogrešku u koracima poruka budućim akterima da se klone sumnjivog ili sporog ponašanja. U slučaju hrvatske stvarnosti odgovor je negativan.