Zaboravite klasični menadžment, mali stvaraju nove koncepte

Direktorica Gebrüder Weissa smatra da će se tražiti sve originalniji pristup upravljanju. Živimo u vrijeme u kojem je sve dostupno, zbog čega veliki neće nužno odlučivati o svemu jer dok se neki bave osvajanjem tržišnih udjela, drugi rade na novim konceptima. Menadžerski su postulati Barbara Bujačić, direktorice Gebrüder Weissa Hrvatske, jednostavnost, inovacija i timski rad. Cijela je njezina karijera izgrađena u toj logističkoj tvrtki. Naglašava da se danas radi u okolnostima koje omogućuju pristup velikom broju informacija i da su upravo zbog toga poslovni dinamičniji i stresniji, ali ipak kreativniji.

Mjesto boravka više nije toliko važno za obavljanje posla, čak i formalna naobrazba ima dimenziju drukčiju od nekadašnje. Obrazovanje daje temelje, ali mora se neprestano ulagati u znanje i biti inventivan, a manje sljedbenik – naglasila je Bujačić. Kad je riječ o novoj korporativnoj kulturi u upravljanju tvrtkama, istaknula je da je ponašanje u njezinoj tvrtki manje formalno i da pokušavaju što više ljudi uključiti u odlučivanje te stvoriti kulturu života i izvan tvrtke omogućavajući zaposlenicima posjet kulturnim događajima ili sudjelovanje u sportskim aktivnostima.

Kazalište kao motivacija – Naši zaposlenici sudjeluju u utrci ‘Wings for Life World Run 2018’. Trudimo se mijenjati paradigme i pokušavamo naći pristup zaposlenima koji se razlikuje od uvriježenoga. Većinu dana provodimo na poslu, zato želimo da nam taj dan bude što zanimljiviji i produktivniji. Promjene obuhvaćaju manje formalan pristup i više obrazovanja u samoj tvrtki koje nije izravno povezano sa stručnim osposobljavanjem, nego nam i proširuje vidike – objasnila nam je Bujačić.

Menadžeri i stručnjaci danas uglavnom govore o cjeloživotnom obrazovanju, a da bi se to postiglo, misli Bujačić, potrebna je motivacija. Motivacija se sastoji od stvari usko povezanih s radnim aktivnostima. Pokušavamo se povezati komunicirajući sa zaposlenima, zajedničkim posjetima kulturnim događajima, npr. odlascima u kazališta, te obrazovanjem koje nudimo u tvrtki, motivirajući ih tako i potičući da razmišljaju o različitim aspektima života – rekla je Bujačić, dodavši da je naglasak na sve većoj slobodi i sve manje pravila te većoj kreativnosti.

Njezino je mišljenje da hrvatske tvrtke još imaju veliku potrebu za kontrolom i drukčiji pristup poslovanju, i to više da bi ostvarile materijalnu dobit nego da stvaraju dugoročne vrijednosti i partnerske odnose te razvijaju strategije, no dometnula je da je u Hrvatskoj sve više naprednih upravljačkih modela kojima se stvaraju stabilne tvrtke koje posluju etično. Upravljanje će se mijenjati, tražit će se sve originalniji pristup upravljanju. Klasični menadžment možemo zaboraviti.

Velike tvrtke imat će sve više problema sa zapošljavanjem i općenito pronalaskom kadra. Živimo u vremenu u kojem je sve dostupno, zbog čega veliki neće nužno odlučivati o svemu jer dok se neki bave osvajanjem tržišnih udjela, drugi rade na novim konceptima. Igre velikih brojeva u razvijenim društvima bit će sve manje važne – rekla je Bujačić, napomenuvši da je to dobro jer će se voditi više računa o ljudskom faktoru u upravljanju i teže utjecati na javno mišljenje pa bi se društvo trebalo usmjeriti na stjecanje veće odgovornosti, odnosno društveno odgovorno ponašanje, zbog čega će se nacionalna gospodarstva možda moći bolje pozicionirati.

Tradicija i inovacija Kad je riječ o upravljanju tvrtkama u budućnosti, Bujačić očekuje dva smjera: povratak tradicionalnim vrijednostima upravljanja, ali i razvoj inovacija te novih načina upravljanja utemeljenih na drukčijem, modernijem pristupu upravljanju. Zasićeni smo velikim konglomeratima i multinacionalama u kojima sve funkcionira prema matričnom načelu i u kojima je znatno smažena sloboda odlučivanja i sudjelovanja u odlučivanju, zato će se, vjerojatno, mijenjati i načini upravljanja, odnosno postat će fleksibilniji i pratit će ih različite motivacijske nagrade – uvjerena je Bujačić.

Dodala je i da će utjecaj gospodarskih kretanja u Europi i Aziji također diktirati načine rada u tvrtkama i da će, sigurno, Europa manje utjecati na globalni razvoj, odnosno da će druge države zauzimati pozicije i postajati globalni igrači. Prema njezinu mišljenju, upravljanje je nalik na jezik – stalno se mijenja, a ovisi i o globalnim gospodarskim prilikama.