Dinamo bi privatizacijom mogao doći u ruke istih ljudi kojima se danas sudi i koji niz godina neodgovorno, nedemokratski i netransparentno upravljaju klubom. Moguće je da će novac koji su izvukli iskoristiti za kupnju Dinama. Tek uvidom u elaborat saznali bismo tko su vjerovnici koji bi poslije svoja potraživanja pretvorili u dionice kluba. Natjecanje putem kampanje i nuženja različitih rješenja; počevši od SWOT analiza, razrade poslovnih planova ili financijskih projekcija na temelju kojih članovi odlučuju u kojem poslovnom smjeru žele vidjeti Dinamo. Mi kao udruga želimo da svaka pozicija u klubu bude popunjena najboljima u tom području. Nepotizam, uhljebništvo i podobnost relikti su prošlosti u poslovnom svijetu, pogotovo u ozbiljnom poslovnom sustavu, kakav bi Dinamo trebao biti.
Neovisno je li riječ o financijama, marketingu ili sportskom rezultatu kao najvidljivijem segmentu rada, iza svega mora postojati odgovornost i ozbiljnost. Da to ne postoji u Futsal Dinamu, ne bi u manje od četiri godine od druge lige došao do borbe za naslov hrvatskog prvaka, uz kontinuirani rast prihoda u svim područjima. Kompleksnije i veće poslovanje Dinama u odnosu na Futsal Dinamo ne znači da nije moguće ‘prešaltati se’ u višu brzinu, što više. Ako postoji ‘know-how’, model funkcionira svuda. Kao i u drugim branšama, sposoban menadžer bit će jednako uspješan neovisno o kojoj je gospodarskoj djelatnosti riječ. Upravo je Futsal Dinamo uspješan primjer kako klub može poslovati demokratski, transparentno i odgovorno, a iz javnih izvora dolazi mu manje od deset posto prihoda. Mislim da bi u nogometnom klubu Dinamo to bilo još jednostavnije i bolje. Poslovanje sportskih klubova je vrlo slično na svim razinama, razlikuje se samo u iznosu, a najvažnije je da bude racionalno i odgovorno.
