DIY konzola Makerbuino nastala je kao hobi srednjoškolca i sve bi ostalo na tome da njezin potencijal na sajmu nije prepoznao Tomislav Car, vlasnik Infinuma. Dalje se sve razvijalo brzo, a originalna platforma koja spaja edukativnu sastavnicu s retro videoigricama izazvala je zanimanje Amazona, Ike…
Kako hobi pretvoriti u posao, zna Albert Gajšak iz Karlovca, 19-godišnji inovator čija je igrača konzola ‘napravi sâm’ Makerbuino privukla zanimanje kupaca iz cijelog svijeta. Za sebe kaže da je dječak iz Karlovca koji za život pokušava zaraditi prodajom igračaka na internetu, a interes za elektroniku otkrio je u vrlo ranoj dobi. Prvu verziju konzole stvorio je 2014., nakon čega je neko vrijeme, kaže, sve bilo hobi prije nego što je konzolu počeo predstavljati na sajmovima, gdje su reakcije publike bile odlične.
Gajšakova poduzetnička priča ozbiljniji je zaplet dobila 2016., kad ga mu je pristupio vlasnik tvrtke Infinum Tomislav Car koji je uočio ozbiljniji potencijal i predložio da projekt podigne na višu razinu i komercijalizira proizvod s pomoću crowdfunding-kampanje na platformi Kickstarter.
Gajšak objašnjava da je crowdfunding bio logičan odabir jer je to odličan način predstavljanja, objašnjava, ‘čudnih uređaja’ poput njegove konzole zato što se kampanjom istodobno istražuje tržište. Cilj je bio u 25 dana kampanje prodati 180 komada, odnosno prikupiti 10 tisuća dolara. Da je kampanja bila itekako uspješna, govori podatak da su konzole bile rasprodane već treći dan, a do kraja kampanje prodano je više od 1800 komada, većinom kupcima iz Velike Britanije, SAD-a i Njemačke. – Uspjeh kampanje jako nas je iznenadio, shvatili smo da utječemo na tržište – ponosno govori Gajšak.
Kampanja je prethodila formalnom pokretanju tvrtke jer, kaže Gajšak, nema smisla otvarati tvrtku ako kampanja ne postigne uspjeh, odnosno dok nisu znali postoji li uopće interes za konzolu. U prvoj godini poslovanja ostvarili su prihode od oko milijun i stotinu tisuća kuna, što Gajšak smatra savremenim prijateljstvom poslovnim rezultatom po najprije jer je tvrtka s troje zaposlenih i tada tek punoljetnim vlasnikom u godinu dana lansirala proizvod i uspjela postati samoodrživa. Osim troje stalno zaposlenih, CircuitMess zapošljava i nekoliko vanjskih suradnika, čiji broj varira; zanimljiva je činjenica da je među njima Gajšak najmladi.
Dio komponenata uvoze jer se pojedini čipovi proizvode jedino u Kini, a tiskane pločice dolaze iz jedne zagrebačke tvornice. Sve komponente testiraju se u Gajšakovoj radionici u Karlovcu u kojoj na SD kartice prže softver, a kućišta od pleksiglasa izrezuju sami. Svi dijelovi nakon toga pakiraju se u komplet, a krajnji korisnik sâm sastavi svoju konzolu.
Samo je pet posto kupaca iz Hrvatske, ne zbog nedostatka interesa, nego zbog veličine domaćeg tržišta. Gajšak objašnjava da nema smisla pretjerano se usredotočiti na lokalno tržište koje je znatno manje u usporedbi s američkim, britanskim i njemačkim, odnosno tržišnim…
Na tržišta engleskoga govornog područja, među kojima je i kanadsko, gdje potražnja za konzolom raste, znatno je lakše prodijeti, objašnjava Gajšak, kao i diljem Europe, nego u, primjerice, Japan i Singapur, gdje postoji jezična barijera iako je i na ta dva tržišta neko vrijeme vladala velika zainteresiranost kupaca. Ipak, u posljednje vrijeme podiže se i prodaja u Hrvatskoj zahtijeva ekskluzivnim distribucijskim ugovorima koje su sklopili sa Santa Domenicom. Makerbuino distribuiru niz trgovina kao što su Menart, Links, eKupi i Chipoteka. Ciljana skupina, kako ju je Gajšak zamislio od početka, roditelji su koji svoju djecu žele zainteresirati za područje elektronike, stoga im je Makerbuino zanimljiv budući da spaja edukativnu komponentu s retro videoigricama kojih se generacije današnjih roditelja prisjećaju s nostalgijom. Njihovoj djeci konzola je zanimljiva jer nije samo riječ o sastavljanju čipova, a osim roditelja konzole često kupuju studenti, ali i hobisti zaluđeni elektronikom jer je iznimno popularan tzv. maker movement.