HDZ i SDP bez inovacija

Kad vladajuća i najjača oporbena stranka pokazuju ovakvu dozu neinventivnosti, to je otvaranje predvognog prostora stranci poput Živog zida. Ozbiljne političke stranke trebale bi imati plan kako podignuti stope rasta BDP-a do razine kada bi bilo dovoljno novca za ublažavanje svih socijalnih lomova na kojima sada Živi zid raste.

Većina poduzetnika i menadžera već se susrela s ‘disruptorima’, nenadanim konkurentima poput Ubera, koji naglašavačke izokreću ustaljena pravila. Zahvaljujući tomu, relativno racionalno mogu pratiti pojavu političkog disruptora, stranke Živi zid, koja je u nedjelju pred 2000 članova i pristaša u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski održala svoj prvi kongres.

Činjenica da je Živi zid s oko 13 posto glasova u anketama izbio na treće mjesto i da će na sljedećim izborima biti žestok remetilački faktor ponovno HDZ-ovoj pobjedi (nemogućnost sastavljanja dovoljne koalicije, osim ako se ne bi prišlo savezu HDZ-a i SDP-a) ipak ne ostavlja poslovnu zajednicu ravnodušnom. Realni sektor veoma je nezadovoljan lažnom stabilnošću koju na njegov račun od 1993. održavaju dvije najveće stranke, ali je sasvim sigurno uznemiren mogućnošću da radikalne i parcijalne ideje živozidaša naprave za biznis i BDP više štete nego koristi.

Živi zid nije rješenje za stanje u kojemu se nalazi hrvatsko društvo, ekonomija i biznis. Ali je zaslužena kazna. I ta kazna bit će sve bolnija kako bude odmicalo vrijeme bez kvalitetnih ekonomskih programa HDZ-a i SDP-a.

Primjera radi, nedavno najavljeni program SDP-a nije moguće naći na njegovoj web-stranici. Zagubio se u bespućima SDP-ovskih lutanja. A HDZ-ova vlada upravo je izasla s programom konvergencije i tzv. reformama što ih traži Europska komisija. Molim vas, pročitajte najavljenе prioritete: 1. Jačanje konkurentnosti gospodarstva, 2. Povezivanje obrazovanja s potrebama tržišta rada i 3. Održivost javnih financija. Je li vam srce zaigralo od tih godinama ponavljenih fraza?

Kad vladajuća i najjača opozicijska stranka pokazuju ovakvu dozu neinventivnosti, to je otvaranje predvognog prostora stranci poput Živog zida. Na ovo će političke elite HDZ-a i SDP-a odgovoriti da su oni odgovorni i da ne žele biti populisti koji će se zauzimati za oduzimanje nekretnina bankama, za izlazak i EU i NATO-a. Ali to se od njih zapravo i ne traži! To je samo alibi. Ozbiljne, odgovorne i sposobne političke stranke imale bi, kad govorimo o ekonomiji, utemeljen i inovativan program. Koji bi tek izvana imao malo populističke ambalaže, ali bi u biti bio plan kako podignuti stope rasta BDP-a do razine kada bi bilo dovoljno novca za ublažavanje svih onih socijalnih lomova na kojima sada Živi zid već ima 13 posto biračkog tijela.

Jačanje konkurentnosti gospodarstva toliko je izlizana i kompromitirana poštupalica da bi se vladajući trebali obvezati da je više neće raubati. Primjera radi, kad iz Plenkovićeve vlade tvrde da rasterećuju gospodarstvo, onda se stotine milijuna kuna navodnog rasterećenja svode na to da se u nekom obrascu smanjilo broj kolona s 20 na 15. Pa se onda uzme da je za tih pet kolona trebalo pola sata rada administratora u nekoj tvrtki i pomnoži s brojem registriranih tvrtki.

Živi zid nema cjelovit program. O industriji se od njega čuti ne može ništa. Ne zna se tko bi bio njegov ministar gospodarstva. Čim su pitanja škakljiva, nepopularna ili živozidaši na njih nemaju odgovor, stvar se ignorira. Birači jesu frustrirani i očajni, ali glupi u cjelini pak nisu.

Potkraj prošle godine, predviđajući sve važniju ulogu Živog zida na hrvatskoj političkoj sceni, razgovarali smo za Lider s Ivanom Viliborom Sinčićem, predsjednikom Živog zida. Ostavio je dojam pristojnog mladog čovjeka, ali ekonomski nedorašloga kandidata za premijera (istina, i većina drugih premijera na ekonomskim je temama znala ‘zapli-vati’ nakon prvog potpitanja). Za poduzetnike je rekao da su ‘potrebni i treba im pomoći, ali ne u smislu i odnosu klijentelizma’. Za bankare je utvrdio da oni nisu poduzetnici, ‘nego neka treća kategorija’. Nije dao precizan odgovor treba li smanjivati državni udio u gospodarstvu, osim što se zauzeo za više državnih banaka.

Mi iz Lidera ne bismo bili svoji da i Sinčića nismo pitali o malom hrvatskom izvozu. Na našu žalost, odgovorio je slično kao i ljudi iz vodstva HDZ-a i SDP-a: ‘…Imamo određene prihode od turizma i što se tiče devizne ravnoteže, tu smo negdje.’ Koliko god se živozidaši pokušavali pokazati drukčijima od dosadašnjih kreatora ekonomskih politika, bit će iznenađenje ako na kraju ne upadnu u sve zamke svojih protivnika.