Na što paziti

Zbog nedostatka kvalitetna kadra sve više poslodavaca provjerene zaposlenike zadržava na radnome mjestu i nakon što navrše 65 godina, što je granična dob za odlazak u mirovinu. Čini se dobrim rješenjem, no poslodavci moraju paziti da to za njih ne bude vrlo skupa odluka.

Ako poslodavac nema potrebe za nastavkom radnog odnosa nakon što radnik navrši 65 godina, obavještava ga o prestanku radnog odnosa i odjavljuje iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Ako postoji obostrana volja, poslodavac i radnik mogu se dogovoriti da radni odnos radnika traje i nakon što su se stekli uvjeti za prestanak ugovora o radu po sili zakona, tj. nakon navršene dobi od 65 godina.

Dogodi li se to, u interesu je poslodavca da s radnikom ugovori ograničeno trajanje radnog odnosa, bilo ugovaranjem trajanja do određenog datuma, u vremenskim jedinicama (npr. šest mjeseci, jednu godinu, do određenog datuma) bilo vezivanjem uz nastup neke okolnosti (do završetka projekta na kojem radnik radi, dok traje potreba posla i dr.). Evo i zašto. Na što mora računati poslodavac koji zadržava u radnom odnosu radnika starijeg od 65 godina? Poslodavac koji zadrži ili naknadno zaposli radnika starijeg od 65 godina mora voditi računa o tome da prema propisima o zdravstvenom osiguranju možebitna naknada za bolovanje za cijelo razdoblje bolovanja pada na njegov teret.

I za tog je radnika poslodavac obvezan plaćati doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje prema propisanim stopama i u istim rokovima kao za ostale radnike, ali teret naknade plaće u slučaju možebitne spriječenosti za rad zbog radnikove bolesti snosi poslodavac, a ne Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Dakako, radnik stariji od 65 godina ima pravo na naknadu plaće za sate (dane) koje bi radio zbog bolesti nije bio spriječen ispuniti ugovorom dogovorene obveze.

Prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, visina naknade plaće za bolovanje ne može biti manja od 70 posto plaće prosječne plaće isplaćene radniku u šest mjeseci koji prethode mjesecu u koje je započeto bolovanje.

Ako je u kolektivnom ugovoru ili pravilniku o radu visina naknade plaće za bolovanje uređena povoljnije za radnika, radnik ima pravo na tu povoljniju svotu naknade plaće, no za razliku od drugih radnika kojima naknada plaće za prva 42 dana tereti poslodavčeva sredstva, a od 43. kalendarskoga dana bolovanja HZZO-ova, radnik koji je navršio 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža nema pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a, nego za cijelo razdoblje bolovanja ostvaruje pravo na naknadu plaće na teret poslodavca. Nije propisana iznimka čak ni za bolovanje izazvano ozljedom na radu.

Poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće za bolovanje najkasnije do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, s tim da je naknada za bolovanje na teret poslodavca u poreznom smislu izjednačena s plaćom i podliježe obvezi doprinosa iz plaće, doprinosa na plaću te poreza na dohodak i možebitnog prireza. Trošak poslodavca nije samo neto svota koju isplaćuje radniku, nego i pripadajući doprinosi i porez na dohodak.

Sva ostala prava povezana s liječenjem i spriječenosti za rad zbog bolesti radnik stariji od 65 godina ostvaruje pod istim uvjetima kao i ostale osobe zdravstveno osigurane na temelju radnog odnosa. Ovlašteni liječnik dužan mu je izdati potvrdu o očekivanom trajanju bolovanja i potvrdu o duljini bolovanja (doznaka), samo nema pravo na naknadu plaće na teret HZZO-a.