0 mjera i aktivnosti iz nacionalnog programa reformi 2018.

Dio mjera iz novog programa ‘reformi’ naprosto je prepisan iz lanjskog dokumenta pa je upitno što će uopće biti realizirano u zadanim rokovima. Prave su reformske mjere rijetke, ali poduzetnicima je važan svaki državni potez vima su dosadile, iako su nasušno potrebne. Riječ koja ih označava toliko se izlizala jer se upotrebljava već i za najmanju promjenu u procesima državnog aparata ili za neke novosti koje država uvodi u ekonomiju. Lako je pogoditi, u pitanju su reforme, od kojih se uvijek mnogo očekuje, a u pravilu malo dobiva, jer ih se sporo provodi. Prema dosadašnjim domaćim iskustvima s reformama, uključujući i onima iz Europskog semestra, i Nacionalni program reformi za 2018. godinu (NPR) mogla bi zadesiti slična sudbina. U ovom programu reformi brojne aktivnosti i mjere naprosto su preuzete iz lanjskog, što i nije nerazumljivo, jer je otklanjanje makroekonomskih problema prioritet.

Valja ipak priznati da će većina mjera biti korisna budući su provedene. Veseli što su iz europskih fondova osigurana znatna sredstva za razvoj elektroničkih javnih usluga pa će se domaći IT sektor moći za budući razvoj više osloniti na potražnju iz Hrvatske, nego na izvoznu. Takve aktivnosti općenito imaju najveću vjerojatnost da će biti provedene, jer politici nije lako opravdati što je propustila iskoristiti već dodijeljena europska sredstva. A tu su i ePečat, ePotpis, mPotpis, ePoslovanje, ePri-stojba, eDozvola, ePlanovi…

Širenje javnih elektroničkih usluga zakasnjelo je pogledamo li druge zemlje, ali bolje ikad nego nikad. Problem je ovakvih implementacija dosad bio što su često bile nepovezane ili tehnološki krivo izvedene pa niste dobili stvarne e-servise, već često čudnu kombinaciju e-servisa i klasičnog zamršenog birokratskog pristupa. Ali to je svakako i prilika za domaći IT tvrtke. Statistike kazuju da je sektor rastao uglavnom na izvozu, što je jako dobro i treba nastaviti taj trend, ali zašto ne iskoristiti i ovakve prilike na domaćem tržištu?! S tim znanjima i iskustvima možete ići i prema van i biti konkurentni. Strateški pristup digitalnoj transformaciji gospodarstva jedan je od preduvjeta uspjeha. Uloga vlade je da ponajprije podiže svijest o važnosti digitalne transformacije i industrijske revolucije 4.0 među gospodarstvenicima, jer sve kreće od svijesti o potrebi za promjenom. Dalje, ako se ide na pristup poticaja, trebaju se osigurati određena sredstva za gospodarstvenike koji su spremni za transformaciju. Jedna od važnijih pretpostavki je prethodno dovršenje digitalne transformacije servisa eGovernment, jer digitalno transformirano gospodarstvo treba se nasloniti na digitalno transformiranu javnu upravu. Bez toga je efekt slab – ocijenio je Perak.

Među mjerama koje će koristiti gospodarstvu i poduzetnicima su i stipendiranje studiranja u STEM područjima, kao i stipendiranje obrazovanja za pružanje usluga, za što je osigurano 36, odnosno 108 milijuna kuna iz europskih fondova. Planira se još potrošiti 200 milijuna kuna za opremanje i početak funkcionaliranja digitalno zrelih škola, kao i 790 milijuna kuna za uspostavu 20 regionalnih centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju.

No nisu sve mjere iz programa reformi koje kriju konkretne sredstva ovako sretno. Primjerice, Ministarstvo zdravstva želi s 1,5 milijuna kuna namijenjenih potpore za izradu projektne dokumentacije potpomoći gradnju čak devet specijalnih bolnica i lječilišta: – Bez potpune ili djelomične privatizacije ili oblika javno-privatnog partnerstva sva lječilišta i specijalne bolnice u vlasništvu države neće napraviti veći iskorak, posebice ne u razvoju medicinskog turizma. Bez toga nisu moguće ni investicije u poprilično zapuštene objekte koji ne zadovoljavaju standard i kriterije za razvoj medicinskog turizma. Primjerice Mađarska i Slovenija su privatizirale sva svoja lječilišta, koja su uglavnom obnovljena sredstvima EU. Nažalost, u Hrvatskoj je privatni zdravstveni sektor potpuno isključen iz svih državnih strategija i planova. Privatnici u zdravstvu ne mogu uopće aplicirati na sredstva iz EU-fondova, jer nisu uvršteni u operativni plan za razdoblje 2014. – 2020. i onemogućeno nam je javljati se na natječaje za sredstva EU, što je potpuno absurdno – rekla nam je Primorac.

U cijelom Nacionalnom programu reformi možda se krije i jedan novi biser koji bi mogao umnožiti promijeniti situaciju u upravljanju velikim tvrtkama. Naime, planira se izmijeniti Zakon o trgovačkim društvima kako bi se omogućilo lakše izvršavanje prava dioničara, ali i uveli stroži kriteriji za članstvo u nadzornim odborima velikih tvrtki. Andrej Grubišić apsolutno je protiv toga. – Ako vlasnik želi nekog u nadzornom odboru, treba mu dopustiti da ga postavi. U protivnom će se dogoditi situacija da će se pojaviti problem za koji će se kriviti nadzorni odbor, a onda će se prozivati državu koja je propisala kriterije. Nema što država propisivati tko će ući u nadzorni odbor privatne kompanije. Opet je riječ o situaciji u kojoj državni službenik govori privatnom sektoru kako da zaštiti sam sebe. S ekonomskog i poslovnog aspekta to je potpuno nepotreban petljanje u privatne odnose. Odgovornost je vrlo jasno propisana i nema Hrvatska problema sa samim tekstovima zakona, nego s njihovom provedbom – istaknuo je Grubišić, dodavši da, što se tiče vlasničkih prava, jedino treba povećati obveze informiranja dioničara.

Na kraju, kao i u svim državnim strategijama, programima reformi i drugim dokumentima, velik je dio prostora posvećen aktivaciji državne imovine. Ovaj put Vlada snuje da će uspjeti povećati koncesije na turističkom zemljištu, aktivirati puni potencijal pomorskog dobra, ali i uspjeti na godinu realizirati pet investicijskih projekata na državnoj imovini. Živi bili pa vidjeli. Ali kao što je nerealno očekivati toliko realizaciju projekata koje vode oni koji neće uložiti vlastiti novac, nije realno očekivati ni da će većina mjera iz Nacionalnog programa reformi biti provedena u postavljenim rokovima. No svaka od 40 mjera i aktivnosti koje smo izdvojili, kad god bude provedena, imat će utjecaj na biznis.