Putem oglasa prodavao je robu nabavljenu u inozemstvu, ali iznenada mu je došao poziv iz Carinske uprave da se o tome očituje. Dobio je kaznu, pa bi to trebalo biti upozorenje svim švercerima da carinicima propisi omogućuju pristup podacima onih koji oglašavaju prodaju.
Vaša priča trebala bi biti upozorenje svima onima koji se bave prodajom robe na oglasnim portalima. Naletio sam na susjeda koji prodaje nekakvu robu putem oglasa; dobio je poziv od Carinske uprave ‘radi prikupljanja obavijesti i relevantne dokumentacije potrebne za provedbu inspekcijskog nadzora u predmetu kontrole zakonitosti obavljanja djelatnosti’ na susjedovoj adresi. Nije mi htio reći koliko je kažnjen, pokazao mi je samo poziv, ali ne i rješenje. Nije mi jasno zašto, ali jasno mi je da me je zaustavio kako bi svalio drvlje i kamenje na Carinsku upravu; oni su ovakvi te oni su onakvi. Kaže mi: ‘Ti bi trebao pisati o ovome!’ U početku nisam htio ništa komentirati jer sam shvatio da je toliko ljut da mu je iluzorno bilo što objašnjava, no kako je razgovor odmicao, polako sam mu počeo nametati temu o tome jesu li baš iz Carinske uprave takvi zlikovci kao što on misli. – Čuj, nemoj se ljutiti, ali ako ti prodaješ robu jeftinije nego u trgovini, ipak konkuraš trgovinama – rekoh mu.
On se, ne bez ironije, grohotom nasmijao na to upitavši me koja je on to konkurencija s nešto malo robe koju prodaje putem oglasa. Priznao sam mu da ima pravo, iako baš i ne znam o kojoj je količini robe riječ, no očito su ga iz Carine zvali zato što se oglašavao u kontinuitetu. Ipak, dopustio mi je da na papir prepišem poziv kako bih provjerio propis na koji se Carinska uprava poziva. Čitajući propis jasno je da Carinska uprava (tj. njezin područni ured) ima pravo jer u članku 5., st. 1., podstavku 3. Zakona o zabrani i sprečavanja neregistrirane djelatnosti (NN 61/11) piše da se kao obavljanje neregistrirane djelatnosti smatra i to ‘kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima’. Uz to je vezan i prekršaj (čl. 10., st. 3.) u kojem stoji da će se kazniti fizička osoba s deset do trideset tisuća kuna za obavljanje neprijavljene djelatnosti poreznim tijelima (to je vezano za članak 5.), a osim toga fizička osoba će se kazniti još s pet do deset tisuća kuna ako ‘objavljuje, nudi, odnosno reklamira obavljanje djelatnosti’ (st. 8.) te će mu se kao zaštita mjera ‘obvezno oduzeti predmet koji je bio namijenjen ili uporabljen za počinjenje prekršaja ili je nastao počinjenjem prekršaja. Osim zaštitne mjere oduzimanja predmeta, oduzet će se i imovinska korist ostvarena prekršajem.
