Politička sekcija

Pitanje je tko će kupiti te ispražnjene kuće u Slavoniji koje se sad prodaju u bescjenje: hoće li to biti Orbánova Mađarska, hoće li mu se pridružiti Kurzova Austrija i Češka, pa ćemo tako dobiti obnovu K.u.K., ili će brža biti Erdoğanova Turska, Rusi nakon restrukturiranja Agrokora ili ipak SAD?

I Katarina je kandidatkinja za jedan od onih glasovitih autobusa za München, Stuttgart, Frankfurt kojima nova generacija hrvatskih emigranata odlazi tražiti posao i bolji život u razvijenijim državama EU, ali za razliku od svojeg dečka radije ne bi išla na taj autobus. Osim ako je ne potjera – treći svjetski rat. To joj je trenutačno najveća politička preokupacija i politički prioritet u guglanju: hoće li zbilja i kada će početi treći svjetski rat, koji ona zamišlja baš onako dramatično i filmski, s mnogo raketa i aviona? Nisam joj rekla da se, putujući istočnom Slavonijom, mi zapravo vozimo jednim rukavcem, predvorjem toga trećeg svjetskog rata koji će promijeniti sliku i ovog dijela Europe, čiji početak možda i nećemo odmah primijetiti. Pitanje je, naime, tko će kupiti te ispražnjene kuće u Slavoniji koje se sad prodaju u bescjenje? Hoće li taj novi gazda unijeti život i neku pozitivnu energiju u osiromašena sela i gradove? Hoće li to možda biti Orbánova Mađarska, koja već ulaže mnogo u kulturne aktivnosti, u sport, u ono što čini identitet? Hoće li mu se pridružiti Kurzova Austrija, Češka, pa ćemo tako dobiti neku obnovu duha i gospodarstva bivše Austro-Ugarske Monarhije? Ili će, na krilima novog izbjegličkog vala s Bliskog istoka, brža i uspješnija u trgovini biti Erdoğanova Turska, kao predvodnica islamskog svijeta, pa ćemo za desetak i manje godina u Slavoniji imati ‘resorte’ kakve danas s čuđenjem ‘otkrivamo’ diljem BiH?

Tko će postati koncepcionar zemlje u Podunavlju i Baranji, a time i ‘vlasnik’ hrvatske granice, nakon restrukturiranja Agrokora? Hoće li to biti Rusi, kao što se predmijeva nakon okvirne nagodbe, koji će biti skloni svojim strateškim saveznicima Srbima u miru omogućiti ostvarenje ciljeva Memoranduma SANU 2? Ili će možda taj dio granice uz Dunav ipak preuzeti SAD, kao granicu prema zoni ruskog utjecaja, što bi moglo značiti veća izraelska ulaganja (poljoprivreda, visoke tehnologije) kojima bi se sigurnosno učvrstio taj prostor? Hrvatska na to ima malo utjecaja. Naime, Hrvatska je u miru zapravo izgubila prostor istočno od crte Karlobag – Karlovac – Virovitica koji je u ratu obranila, prepustivši ga postupnom propadanju i odumiranju. Kao što je izgubila i nadzor nad budućim restrukturiranjem Agrokora. I za to više ne može krititi Srbe. Izgubila ga je zbog pameti i politika vlastitih političkih upravljača, ali i mentaliteta i potencijala stanovništva. Naime, i Baranja je pod istom ili sličnom političkom upravom kao i Podunavlje. Ali ipak ide naprijed. Očito je i povijesno naslijede izravne povezanosti s ugarskom krunom ostavilo traga u mentalitetu, u poduzetničkoj aktivnosti. A Podunavlje i istočna Slavonija? Najbolje što im se u ovom trenutku može dogoditi jest dobar gazda koji treba dobre najamnike. Katarinu više neće vratiti u Slavoniju, ali mogao bi zaustaviti autobuse za Njemačku. Alternativa je prazna ‘Krajina’ koja propada. Ili pak nova ‘Sandžak-Slavonija’.