Ako ste mislili da pokret #metoo i E. L. James nemaju baš ništa zajedničko, da su dva oprećna kraja ženske borbe protiv pokoravanja muškarcima, grdno se varate. Ta je književnica bujne mašte i veoma diskutabilnog literarnog talenta sedam godina nakon lansiranja prvog dijela trilogije ‘Pedeset nijansi’ potpirila ne samo strasti u spavaćim sobama nego i potaknula žene da preuzmu kontrolu. Doslovno. Naime, njezin lik Anastasije, submisivne djevojke iz susjedstva koja se našla u raljama milijardera željnoga kontrole Christiana Greya, u posljednjem nastavku trilogije, ‘Pedeset nijansi slobodniji’, napokon odrasta, oslobađa se inhibicija i postaje žena koja za razliku od prethodnih nastavaka potpuno preuzima kontrolu ne samo nad svojim muškarcem nego, što je najvažnije, nad samom sobom.
Iako je romane, a i njihove ekranizirane verzije, lako svrstati u šund, prije svega zbog tanke, linearne priče i vrlo površnih likova (ona odrasta bez biološkog oca pa, logično, živi u romantiziranom svijetu čekajući princa na bijelom konju; on je zlostavljan pa, se, logično, boji emocionalnog vezivanja i želi kontrolu), donekle su uspjeli demistificirati seksualne igrarije i iz plastičnog XXX svijeta s malih ekranova preseliti ih u spavaće sobe posve običnih ljudi. Ljubiteljice tog ‘porno za majke’, kako se nazvao žanr u kojem piše E. L. James, usudile su u praksi probati stvari koje su dotad svrstavale u kategoriju seksualnih maštarija ‘nema šanse da me na to nagovoriš’. Jedna od takvih su igrice igre moći, takozvani BDSM (engl. bondage-discipline, submission-masochism), u kojima preuzimaju ulogu domina s bićem ili pak pristaju da ih partner veže poput uskrsne šunkice. I u tome uživaju, dakako.