Nepisano je pravilo da od hrvatskih filmova u kinima jedino dobro prolaze populističke komedije. ‘Comic Sans’, dugo pripreman projekt mladog redatelja Nevena Marasovića, sazdan je od svih općih mjesta koja takvi filmovi moraju zadovoljiti. No ipak riječ je o vrlo dobrom filmu s autorskim pretenzijama.
Duhotvita je to priča s natruhama crne komedije o odnosu oca i sina, koje iznenadno putovanje ponuka na dublje spoznaje vlastitih prioriteta. Upravo kemija i dijalološka međugra u interpretaciji kulturnog Zlatka Burića i njegova mladega kolege Janka Popovića Volarića (koji je ujedno jedan od scenarista) glavni su adut ‘Comic Sansa’.
Antologijski evergreen jugoslavenske pop-glazbe, uvijek atraktivne lokacije Visa i parodiranje zagrebačke buržoazije svakako nisu ništa novo, ali kod Marasovića ti elementi prikazani su nenametljivo, ležerno i nadasve zabavno.
Filmu ipak ponajprije treba prigovoriti plošne, psihološki nerazrađene ženske likove. Unatoč manama i ograničenjima žanra ‘Comic Sans’ svakako zaslužuje preporuku, kao i njegov prequel metafilm ‘Vis-à-vis’.
