Nedostatak radne snage velik je problem

Radna snaga danas je neprocjenjiva imovina, ako je se uopće može tako nazvati: imovina, vrijednost, temelj poslovanja. Kako bilo, bez radnika nema proizvodnje, nema izvoza, nema prihoda, nema dobiti ni ulaganja, a kamoli stvaranja nove vrijednosti. Već i ptice na grani znaju da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržišnim potrebama. Upisne kvote, bilo u srednjoškolskom bilo u višem i visokom obrazovanju, u nekim slučajevima uopće nisu opravdane i zapravo je potpuno nejasno zašto država već godinama, možda i desetljećima, zanemaruje ovaj problem. O dvojnom obrazovanju, onome koje kombinira teoriju i praksu, i strukovnim školama bespredmetno je govoriti i trošiti retke ovoga teksta.

Stanje je takvo kakvo jest pa se poduzetnici moraju snalaziti kako znaju. Neki radnu snagu povlače iz susjednih europskih država (Mađarske i Slovenije), neki traže dodatne uvozne kvote, a neki su sami odlučili uzeti stvari u svoje ruke i obrazovati vlastiti kadar kako bi u budućnosti mogli računati na kvalitetnog i dobro obrazovanog radnika. To je, zapravo, dvostruki trošak jer je takav radnik (ako je riječ o mladom čovjeku koji je netom završio srednju školu) dobio obrazovanje koje se financira iz proračuna, dakle platili su ga porezni obveznici, i poslodavac je opet uložio u njegovo znanje obrazujući ga za potrebno radno mjesto u budućnosti.

Država već godinama pokušava reformirati obrazovanje, no politikanstvo se uvijek ubacuje kao nešto važnije od njega. Zato je realni sektor odlučio samostalno pokrenuti škole za majstore. Ipak, Vlada je nedavno u saborskom proceduru uputila izmjene i dopune Zakona o strukovnom obrazovanju kojim će se stvoriti uvjeti za izradu sektorskih strukovnih kurikula kako bi obrazovne ustanove imale veću autonomiju i fleksibilnost u izboru sadržaja i metoda rada te stjecanju kompetencija prilagođenih profesionalnom i osobnom razvoju, gospodarstvu i lokalnim zajednicama. Poduzetnici se već godinama žale i upozoravaju vladajuće da iz dosadašnjega obrazovnog sustava, nakon godina provedenih u školi i svih troškova s tim u vezi za koje svi izdvajamo, ne dobivaju kadar koji se može odmah uklopiti u radne procese.

Paradoksalno je što su upravo županije, a ponegdje i gradovi, osnivači srednjih škola i županije ih financiraju, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja određuje što se u tim školama uči. Podaci koje smo dobili od Ministarstva znanosti pokazuju da se u pet županija koje obrađujemo o ovome posebnom Liderovu pregledu sjevera Hrvatske preklapaju zanimanja kojih kronično nedostaje, ali i neka za koja se obrazuje u najmanje dvije škole. Prema tim podacima, ne postoji zanimanje za koje se nastava održava u svih pet županija u najmanje dvije škole, a obrazovanje za dva zanimanja (prema jednakim kriterijima zastupljenosti od najmanje dvije škole) provodi se u četiri županije. Svaki ulagač i poduzetnik može računati na solidan broj radnika ekonomista (zanimanje za koje se u barem dvije škole ne obrazuje u Krapinsko-zagorskoj županiji) i radnike koji se obrazuju za zanimanje kuhar (koje se u barem dvije škole ne provodi u Međimurskoj županiji).

Primjerice, u sedam gradova i 24 općine Krapinsko-zagorske županije rade 33 osnovne škole s 54 područnih odjela te devet srednjih škola koje provode programe trogodišnjega, četverogodišnjeg i petogodišnjeg obrazovanja u 211 odjela. Potonje su organizirane kao gimnazije, strukovne i gospodarske škole. U Međimurskoj županiji dje-

Lider invest – sjever luje 29 osnovnih i sedam srednjih škola, a na području Bjelovarsko-bilogorske županije 15 srednjih škola i dva učenička doma. Koprivničko-križevačka županija osnivačica je osam srednjih škola, jednog učeničkog doma te 18 osnovnih škola.

Spomenimo i Koprivnicu koja ima jako razvijenu predškolsku skrb i sve razine obrazovanja. Ondje danas rade veliki gradski vrtić na osam lokacija, dva privatna vrtića, vjerski vrtić te devet obrta dadijla. Sve vrtiće subvencionira Grad, tako da sva djeca u gradu imaju svoje mjesto, nema liste čekanja, a u privatnim vrtićima i s dadijlima mogu se dogovoriti i poslijepodnevni i večernji termini čuvanja.

Imamo tri osnovne škole i osnovnu školu za djecu s teškoćama unutar koje je i vrtić za djecu s teškoćama te tri srednje škole: Obrenišku školu s dvadesetak obrtničkih i elektrotehničkih zanimanja, Srednju školu s 12 četverogodišnjih zanimanja u medicini, farmaciji, fizioterapiji, upravno-ekonomskom, turističkom i prehrambeno-nutricioničkom području te Gimnaziju ‘Fran Galović’ – opći, jezični, matematički i sportski smjer, koje su u vrhu srednjoškolskih ustanova prema rezultatima učenika na natjecanjima i nastavku školovanja u Hrvatskoj – poručuju nam iz gradske uprave, ističući i rad Umjetničke škole ‘Fortunat Pintarić’ koja ima osnovnoškolske i srednjoškolske glazbene i plesne programe, te Sveučilište Sjever – najmlađe državno sveučilište modernih kurikula i upisnih programa.

Ipak, u pet županija sjeverne Hrvatske kronično nedostaje nekih zanimanja. Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, a na temelju preporuka Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja, za šest zanimanja treba povećati broj učenika stipendiranih i upisanih u dvogodišnje ili trogodišnje programe obrazovanja: za bravara, elektroinstalatera, stolara, tesara, vozača i zidara.

Bjelovarsko-bilogorska županija nedavno je pokrenula novi smjer u Srednjoj školi Čazma – trogodišnje obrazovanje za vozača motornog vozila. Budući da u tom gradu posluje veliki autoprijevoznik Čazmatrans, kojemu nedostaje barem stotinu vozača, takav smjer logičan je potez. Naravno, zeleno svjetlo za to dalo je i mjerodavno Ministarstvo znanosti i obrazovanja čije je povjerenstvo zaključilo da škola osigurava materijalne i ostale uvjete za izvedbu nastave i uz jamstvo Bjelovarsko-bilogorske županije za osiguranje vozila i potrebnog poligona.

I nače, novi prijedlog zakona koji je Vlada nedavno uputila u saborsku proceduru umjesto dosadašnjih centara tehnologija čiji je cilj, prije svega, trebao biti provedba i unapređenje praktične nastave ili dijela praktične nastave te vježbi odgovarajuće struke, u čemu se nije uspjelo, predviđa centre kompetentnosti koji bi trebali postati mjesto izvršnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u kojemu će se provoditi programi redovitoga strukovnog obrazovanja, stručnog usavršavanja i cjeloživotnog obrazovanja te drugi oblici formalnog i neformalnog obrazovanja.

Bez obzira na planove vladajućih poduzetnici zasad sami moraju tražiti radnu snagu i osposobljavati potrebni kadar. Ima malih pomaka, županije se trude osigurati potrebne uvjete da bi se obrazovala kvalitetna i stručna radna snaga na njihovu području, no bez cjelovite reforme obrazovnog sustava lokalna sredina i poduzetnici i dalje će biti prepušteni sami sebi.