Mirando Mrsić u deset je dana iskusio svu snagu ujedinjene hrvatske desnice i ljevice. Najprije je 15. ožujka HDZ-ovska Plenkovićeva vlada odbila njegov prijedlog izmjena u Zakonu o doprinosu, a onda ga je 24. ožujka zbog istog dokumenta iz strane isključila SDP-ovska Bernardićeva kamarila. A jadni Mrsić samo je dignuo glas protiv prekarijata, rada na određeno vrijeme, po čemu je Hrvatska došla na prvo mjesto u Europi.
Predložio je da se za rad na određeno vrijeme udvostruči stopa doprinosa za zapošljavanje – s 1,7 na 3,4 posto. HDZ ne bi kažnjavao prekarijata, a iz SDP-a čulo se opravdanje: oni su protiv kažnjavanja rada na određeno vrijeme i nagrađivali bi ugovore na neodređeno vrijeme izuzimanjem od doprinosa za zapošljavanje. No i taj je prijedlog, zajedno s Mrsićevim, skupljao prasnu na Iblervu trgu čekajući da se aktivira kao mangupski delikt.
Dakle, nije šija nego izlika za politički obračun s neistomišljenikom i konkurentom velikom stranačkom vodi. Pa dok se Plenković obračunava sa svojom stranačkom oporom na temi Istanbulske konvencije, Bernardić isti recept provodi s Mrsićem i njegovim doprinosima. Upravo je Istanbulska konvencija još jedan signal približavanja: dok u HDZ-u traje ‘istanbulska diferencijacija’, SDP je proglasio socijaldemokratsku šutnju na tu temu dok se drugovi s desne strane ceste ne riješe svojih mangupa u vlastitim redovima.