Nakon mjeseci tišine objavljeno je da su se Britanija i Europska unija dogovorile o tranzicijskom razdoblju. Britancima je to bilo važno da bi se izbjegli šokovi za ekonomiju. Zbog tog su privilegija napravili ustupke u ribarstvu, pitanjima granice sa Sjevernom Irskom, Europskoga suda pravde i prava europskih građana.
Ipak, vjerojatno uvekako reagirajući na pritisak poslovnog sektora kojemu ‘izlazak na suho’ nikako nije odgovarao, glavni europski pregovarač Michel Barnier i njegov britanski kolega David Davis složili su se o ‘reguliranom odlasku’ Ujedinjenoga Kraljevstva iz Europske unije otvorivši tako prostor za razgovore o budućem obliku odnosa između Unije i Kraljevstva. Pitanje sjevernoirske granice ostalo je na stolu jer je riječ o gordijskom čvoru koji će biti teško rasplesiti. Naime, Sjeverna Irska, pokrajina Ujedinjenoga Kraljevstva, nakon izlaska iz Unije i carinske unije postat će treća zemlja te tako ući u savim drukčiji granični režim od postojećega, koji je vrlo labav. Jedno rješenje bilo je dati poseban status toj pokrajini, no ta mošnja lokalna vlast to je odbila poručivši da namjerava potpuno dijeliti sudbinu ostatka Kraljevstva i da nikakav poseban tretman ne dolazi u obzir. ‘Moramo iskoristiti ovaj trenutak i nastaviti na zamahu ostvarenom u proteklih nekoliko tjedana’, rekao je Davis i nastavio: ‘Današnji dogovor trebao bi nam dati vjeru da je dobar dogovor za UK i EU bliži nego ikad prije.’ S tim na umu, Europljani su primijenili uobičajeno rješenje za takve situacije i odlučili ostaviti dogovor o kompliciranim pitanjima za neki drugi datum.
Prema onome što je poznato, dogovorene su neke druge stvari, poput trajanja famoznog tranzicijskog razdoblja (od 29. ožujka 2019. do posljednjega dana 2020.). Drugim riječima, Ujedinjeno Kraljevstvo napustit će službeno Europsku uniju potkraj ožujka sljedeće godine, ali do kraja 2020. bit će dio jedinstvenog tržišta i carinske unije. Nadalje, građani Unije koji na Otok stignu u tome razdoblju imat će ista prava i jamstva kao i oni koji su došli prije Brexita, što će vrijediti i obratno. Prilično je važan element načelnog dogovora i mogućnost Ujedinjenoga Kraljevstva da zaključuje trgovinske dogovore u svoje ime tijekom tog razdoblja, što je bilo jedno od važnijih pitanja za London koji je bio zabrinut da će postojeći ugovori u sklopu Unije prestati vrijediti, a Britanija će i dalje sudjelovati u aktualnim trgovinskim ugovorima s trećim zemljama. Ribari zato nisu previše oduševljeni jer će pristup vodama i kvote biti predmet konzultacija do 2021., a UK će ostati dio Zajedničke ribolovne politike, bez prava glasa, do kraja 2020. (neovisno o tome, količina izlova za Britaniju neće se smanjiti).
Kad je riječ o jednom od najvećih problema, trenutačna formulacija vrlo je zanimljiva i navodi na to da će Sjeverna Irska u praksi djelomično ostati dio jedinstvenog tržišta i carinske unije dok god ne bude drugih rješenja, da bi se izbjegla tvrda granica s Irskom. S druge strane, navodi BBC, britanska premijerka Theresa May takvo je rješenje nazvala neprihvatljivim jer kompromitira britansku suverenost. Još jedno granično pitanje, Gibraltar, riješeno je na zadovoljstvo Londona kojem je zajamčeno da će stijena na rubu Španjolske biti uključena u dogovor, kao i stvaranje zajedničke komisije za nadgledanje cijelog procesa.
Reakcije u Britaniji uglavnom su se usredotočile na ono što je dano, ne i ono što je dobiveno, zato što će tijekom tranzicije Britanija biti predmet odluka donesenih bez njezina sudjelovanja, ali i zbog niza ustupaka u koje se London do neki dan zadržava. Osim ribolovne politike, kod kuće nije dobro primljen ni pristanak da Europski sud pravde nastavi biti nadležan za pitanja povezana s europskim pravom i europskim građanima tijekom tranzicijskog razdoblja, što su Britanci sve do ponedjeljka čvrsto odbacivali. Posebno je glasna bila škotska premijerka Nicola Sturgeon koja smatra da je vlada u Londonu prodala suverenost nad vodama iako je obećala preuzimanje kontrole odmah nakon istupanja iz Unije. Posebno slikovit bio je vođa eurokeptičke struje u Konzervativnoj stranci Jacob Rees-Mogg koji je utvrdio da se Vlada ‘okrenula na leđa a da joj čak nisu poškakljali trbuh’. Najjednostavnije rečeno, Ujedinjeno Kraljevstvo pristalo je na niz stvari u zamjenu za samo jednu, ali ključnu, što se mnogima na Otoku čini kao kapitalizacija.