SEZONCI Smještaj i prehrana na teret poslodavca, ali bez poreza

Iako je od mjere kojom država poslodavcima olakšava privlačenje radnika za skorašnju sezonu prošlo tri mjeseca, još ima nepoznanica. Primjerice, pitanje pretporeza za izdatke smještaja, zatim što se događa kad radnik ne radi ili pak radi kraće zbog kratkotrajnog bolovanja ili korištenja nekoliko dana godišnjeg odmora.

Od 1. siječnja 2018. godine poslodavcima je omogućeno da sezonskim radnicima osiguraju smještaj i prehranu na svoj teret, bez plaćanja doprinosa i poreza na dohodak. Riječ je o novom neoporezivom primitku uvedenom izmjenama Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 128/17.). Da bi primitak smještaja i prehrane radnika bio neoporeziv, moraju biti ispunjeni brojni uvjeti. Riječ mora biti o sezonskom radniku zaposlenom na određeno vrijeme, u pravilu u razdoblju trajanja sezone. Porezni propis jednako se primjenjuje u turističkoj djelatnosti, za koju je uobičajeno povećano zapošljavanje u ljetnim mjesecima, ali i u graditeljstvu, poljoprivredi i drugim sezonskim djelatnostima. Omogućavanje neoporezivih primitaka nije ograničeno na takve određene djelatnosti, samo je uvjetovano da je riječ o sezonskim radnicima zaposlenima na određeno vrijeme.

Radnik kojemu poslodavac na svoj teret omogućava prehranu i smještaj ili samo nešto od toga, mora biti zaposlen na određeno vrijeme. Sezonsko povećanje obujma posla jedan je od Zakonom o radu opravdanih razloga za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Prema Zakonu o radu, u prvom ugovoru na određeno vrijeme koji se sklapa s određenim radnikom ne mora biti naveden razlog zbog kojega se radni odnos zasniva na određeno vrijeme. No ako poslodavac namjerava radniku osiguravati neoporezivi smještaj i prehranu, uputno je da u ugovoru o radu navede razlog, tj. povećani obujam posla u sezoni i time će ispuniti uvjet iz poreznog propisa.

Razdoblje trajanja ugovora o radu moralo bi se preklapati s trajanjem sezone. Neoporeziva prehrana i smještaj mogu se omogućiti stalnim sezonskim radnicima i onima koji nisu stalni sezonci, a zaposleni su na određeno vrijeme zbog povećanog obujma posla u sezoni. Razlika između sezonaca i stalnih sezonaca je u vremenu između dvije sezone. Stalni sezonci su radnici za koje je poslodavac preuzeo obvezu plaćanja mirovinskog doprinosa u razdoblju između dviju sezona, a tzv. obični sezonci su radnici zaposleni na određeno vrijeme.

Radnik može kod poslodavca ostvarivati neoporezivi primitak usluge smještaja i prehrane samo ako je mjesto u kojem radi najmanje 30 km udaljeno od mjesta njegova prebivališta ili uobičajenog boravišta. Podsjećamo da prema Zakonu o prebivalištu radnik koji namjerava dulje do tri mjeseca boraviti na nekom mjestu, mora u tom mjestu prijaviti privremeno boravište.

Poslodavac može naručiti smještaj i prehranu kod drugog poduzetnika ili kod privatnog iznajmljivača, a može sam u svojim objektima osigurati isporuku tih usluga radniku. Nije dopuštena neoporeziva isplata novca radniku kako bi on sam podmirivao troškove smještaja i/ili prehrane. Ako poslodavac naručuje uslugu od drugog poduzetnika ili privatnog iznajmljivača, računi moraju glasiti na poslodavca i on ih je dužan platiti negotovinskim putem. Ako poslodavac radniku omogućava smještaj i/ili prehranu u svojim poslovnim objektima, mora o tome osigurati odgovarajuću vjerodostojnu dokumentaciju.

Iako je od uvođenja ove porezne pogodnosti proteklo gotovo tri mjeseca, Ministarstvo financija još uvijek nije zauzelo stajalište o možebitnom pravu na odbitak pretporeza na usluge smještaja omogućene radniku. Prehrana se smatra krajnjom osobnom potrošnjom i poslodavac nema pravo odbiti pretporez s ulaznih računa koji se odnose na prehranu sezonskih radnika, a ako ih osigurava u svojim objektima, dužan je na takvu isporuku zaračunati PDV po cijeni koja odgovara troškovima proizvodnje. Odbitak pretporeza na usluge smještaja dvojben je jer je s jedne strane riječ o stanovanju u razdoblju rada na određeno vrijeme, a s druge se prema važećim poreznim pravilima dopušta odbitak pretporeza prema računima za smještaj na službenom putovanju i za smještaj terenskih radnika, što je ista namjena. Upitno je smatra li se smještaj sezonskih radnika osobnom ili poduzetničkom potrošnjom, o čemu će ovisiti pravo na odbitak pretporeza.

Sezonski radnici u pravilu rade u preraspodjeljenom radnom vremenu, tako da u jednom razdoblju rade dulje, a u drugom kraće od ugovorenog punog ili nepunog radnog vremena. Upitno je kako u vezi s neoporezivom prehranom i smještajem postupati u razdoblju kad radnik radi kraće ili uopće ne radi, zbog kratkotrajnog bolovanja ili korištenja nekoliko dana godišnjeg odmora koji provodi u mjestu rada. O tome bi Ministarstvo financija trebalo izdati precizne upute.