Spremnici energije

Najčin skladištenja energije ovisi o tome je li riječ o električnoj energiji, nafti i naftnim derivatima, plinu, energiji vjetra i sunca ili biodizelu. Svaki oblik energije skladišti se na različit način: električna energija čuva se u reverzibilnim hidroelektranama, Ina naftu iz crpilišta u Moslavini, Slavoniji i Podravini doprema u Rafineriju nafta Sisak, a uvoznu u spremište u Omišlju, dok se plin skladišti u podzemnom skladištu plina Okoli, kojim upravlja državna tvrtka Podzemno skladište plina, a gradi se i novo skladište u Grubišnu Polju.

Kad je riječ o skladištenju biodizela, vrijeme čuvanja tog energenta neograničeno je, ali važno je da unutrašnjost tankova u koje se sprema nije premazana bojom koja reagira u doticaju s biodizelom te da nisu korozivni.

Prof. dr. sc. Hrvoje Pandžić, izvanredni profesor na Zavodu za visoki napon i energetiku Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo Sveučilišta u Zagrebu, ističe da struka, kad je riječ o terminologiji, preferira izraze ‘spremnik energije’ i ‘pohrana energije’. Također ističe da je električna energija prijelazni oblik energije i stoga se ne može pohraniti za kasniju upotrebu, ali može ona iz obnovljivih izvora zbog sve jeftinijih baterija za pohranu.

– Električna energija proizvodi se i troši istodobno. Stoga je nužno kontinuirano održavati ravnotežu njezine proizvodnje i potrošnje. Spremnici energije povremeno se ponašaju kao potrošači (kad se pune), a povremeno kao proizvođači (kad se prazne) električne energije. U spremnicima se ne pohranjuje električna energija, već se ona pretvara u neki drugi oblik energije, koji se naknadno ponovno pretvara u električnu. Naravno, taj proces ima svoje gubitke i učinkovitost je manja od 100 posto – kaže prof. dr. sc. Pandžić.

Ističe da su konvencionalni način pohrane električne energije reverzibilne hidroelektrane, poput reverzibilne hidroelektrane Velebit. U takvim hidroelektranama energija se pohranjuje u obliku potencijalne energije vode.

Prema riječima prof. Pandžića, najviše spremnika energije danas su upravo reverzibilne hidroelektrane. Međutim, lokacije za njihovu gradnju geografski su ograničene jer je nužna rijeka i uzvisina s gornjim bazenom.

– S obzirom na sve veću integraciju obnovljivih izvora, povećavaju se potrebe za pohranom energije u elektroenergetskom sustavu pa se sve više upotrebljavaju i nove tehnologije, ponajprije baterije (pretvorba u kemijsku energiju) i zamašnjaci (pretvorba u kinetičku energiju). Tehnološki napredak i pad cijena baterija, prije svega zbog velikog zamaha električnih vozila, čine baterijske spremnike sve prihvatljivijim rješenjem za pružanje usluge regulacije elektroenergetskog sustava – ističe prof. Pandžić. Biodizel se skladišti kao i ostali naftni derivati u nadzemnim ili podzemnim skladištima, ali pod posebnim uvjetima, ističe Ivan Corn, menadžer tvrtke Biodizel Vukovar, BDV.

– Jedini je dodatni zahtjev da skladišta iznutra nisu premazana bojama koje bi mogle reagirati u doticaju s biodizelom te da su dobro održavana, odnosno da nemaju tragove korozije jer oksidi metala mogu negativno utjecati na oksidativnu stabilnost biodizela i njegovu trajnost – kaže Corn.

Ako je biodizel usklađen u zadovoljavajućim uvjetima (skladištima bez korozije i izravnog dotoka vlage), ističe Corn, može se dulje skladištiti (nekoliko mjeseci), a ako su skladišta još i inertizirana dušikom, tad biodizel ima gotovo neograničen rok skladištenja.

Sirovu naftu proizvedenu na domaćim poljima Ina doprema u spremišta u Rafineriji nafta Sisak gdje se skladišti do prerade, a uvoznu skladišti u Omišlju, odakle je odvozi na preradu u Rafineriju nafta Rijeka. I naftni derivati skladište se u obje Inine rafinerije odakle se razvoze autocisternama izravno na maloprodajna mjesta ili brodom i željeznicom do Ininih logističkih skladišnih terminala u Zagrebu, Solinu, Osijeku i Pločama. Naftni derivati zatim se dalje razvoze autocisterna prema krajnjim kupcima. Ina se do 2009. bavila i skladištenjem plina, ali tad je državna tvrtka Plinacro osnovala novu tvrtku Podzemno skladište plina i od Ine je otkupila stopostotni poslovni udio. Time je kontrolu nad skladištenjem plina preuzela država te je u podzemnom skladištu plina Okoli povećan kapacitet za 20 posto. To je skladište spojeno na magistralni plinovod i funkcionira kroz cikluse utiskivanja i povlačenja plina. Plin se utiskuje od početka travnja do listopada, a povlači od početka listopada do travnja. Kapacitet utiskivanja plina iznosi 160.000 kubičnih metara po satu.

U skladištu plina Okoli, na tri iscrpljena plinska ležišta koja se nalaze na dubini od 1900 metara, može se pohraniti 553 milijuna kubičnih metara prirodnog plina. No izlazni kapacitet, koji uvjetuju geološke karakteristike plinskih ležišta u kojima se plin skladišti, samo 350 milijuna kubičnih metara plina na godinu. Kako bi se taj problem riješio, planirano je povećanje kapaciteta skladištenja plina u tri faze: dogradnjom postojećeg podzemnog skladišta plina u Okolima, gradnjom vršnog skladišta u Grubišnu Polju i gradnjom novoga sezonskog podzemnog skladišta plina. Prva faza ostvarena je tako što je rekonstrukcijom Okolija omogućeno povećanje izlaznih kapaciteta plina za 20 posto.