Home / Financije / Nekretninski fond

Nekretninski fond

Pet godina mogli bismo ispraviti zemljišne knjige i katastar te se usporedno upustiti u komasaciju poljoprivrednog zemljišta ako se u takav projekt osim države uključe mirovinski fondovi. Riječ je o ulaganju u državno poljoprivredno zemljište. Uz to bi poljoprivredna zemljišta, i državna i privatna, tako dobila na vrijednosti. Riječ je o rješenju na obostranu korist ili, bolje rečeno, višestruku korist. Na takvu ideju došla je bivša ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište Blaženka Mičević, danas direktorica konzultantske tvrtke Agrodet. Kako nam je objasnila, milijun hektara državnog poljoprivrednog zemljišta dalo bi se na upravljanje mirovinskim fondovima na dvadeset godina i oni bi uložili pet milijardi kuna u sređivanje katastra, zemljišnih knjiga i imovinskopravnih odnosa. Smatra da bi mirovinski fondovi (RBA, Erste plavi, PBZ/CO i AZ) mogli dati u zakup tih milijun hektara po prosječnoj cijeni od petsto kuna za hektar, što bi bio prihod od petsto milijuna kuna na godinu, odnosno deset milijardi kuna u sljedećih dvadeset godina. Istodobno bi država u provedbi komasacijskog postupka mogla kupiti privatno poljoprivredno zemljište koje ulazi u državni zemljišni fond za okupljanje i novo raspolaganje zemljištem.

To je samo nacrt prijedloga, da ga tako nazovemo, i trebalo bi ga doraditi. Primjerice, mirovinski fondovi ne mogu ulagati u nekretnine, ali država bi mogla osnovati nekretninski fond kojemu bi se na upravljanje dalo cjelokupno državno poljoprivredno zemljište. Nakon osnivanja takvoga nekretninskog fonda u njega bi mogli ulagati mirovinski fondovi, a novac od ulaganja mogao bi se iskoristiti za nove izmjere svega zemljišta u Hrvatskoj, dakle ne samo poljoprivrednog i ne samo onog u državnom vlasništvu. Bi li bila riječ o pet milijardi kuna, ili više ili manje, o tome bi se razgovaralo, kao i o drugim pravilima koja bi se dogovorila kad su u pitanju ulaganja mirovinskih fondova. O tome se razgovaralo vrlo intenzivno prije dvije godine, za vlade Tihomira Oreškovića. Prema tvrdnjama Mladena Vrdriša, koji je bio dio tima koji je okupila Mičević, mirovinski fondovi pokazali su prilično velik interes za taj prijedlog, a i drugi sudionici tih sastanaka imali su osjećaj da stvaraju nešto veliko, od rješavanja problema s netočnim zemljišnim knjigama i katastrom do komasacije i okupljanja poljoprivrednog zemljišta.

– Bio je to spoj entuzijazma i profesionalizma, a i fondovi su bili jako zainteresirani za taj oblik ulaganja – kaže Vrdriš.

Međutim, glavni akteri tog eventualnog projekta, mirovinski fondovi, o tome danas ne žele službeno razgovarati. Iako smo im poslali upit, nitko osim predsjednika Uprave Raiffeisen društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima Damira Grbavca nije htio odgovoriti. Neslužbeno su nam neki rekli da to ne žele komentirati, a kao glavni razlog naveli su da je ta ideja gurnuta nekamo u ladicu nakon što se sredinom lipnja 2016. raspala Oreškovićeva vlada.

– Dosta smo toga ‘preroštali’, shvatili smo da Vlada mora izmijeniti neke zakone. O tome je trebalo još razgovarati, ali bilo je to turbulentno političko razdoblje i poslije se više nismo sastajali – govori sugovornik koji je želio ostati anoniman.

I Mičević je početkom listopada te godine dala ostavku na mjesto ravnateljice Agencije za poljoprivredno zemljište pa su se nekako svi povukli iz te priče. Zato i mirovinski fondovi šute, a i Grbavac u svojem odgovoru izražava sumnju da bi se takvo što moglo provesti jer je potrebno mnogo toga napraviti prije nego što se krene u provedbu. Naveo je kako nije jasno što znači ‘da se milijun hektara državnoga poljoprivrednog zemljišta daje u mirovinske fondove’. Drugim riječima, prema kojoj osnovi, je li se netko informirao što u svojim portfeljima smiju imati mirovinski fondovi? Također mu nije jasno kako mirovinski fondovi mogu dati nešto u zakup i podsjetio je na to da ‘ne postoji ulagač s imenom ‘mirovinski fondovi’, nego četiri međusobno nezavisna društva za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima koja upravljaju s dvanaest obveznih mirovinskih fondova’. Međutim, to je bio osvrt na prijedlog bez detaljiziranja i uz taj prijedlog u upitu smo naveli ideju da bi država mogla osnovati nekretninski fond u koji bi ulagali mirovinski fondovi, ali Grbavac taj dio upita očito nije želio komentirati iako je, recimo, Vedriš potvrdio da bi to bio dobar način uključivanja mirovinskih fondova. Drugim riječima, i Grbavac je želio izbjeći bilo kakve odgovore kao i njegov kolege iz preostala tri mirovinska fonda. Naši sugovornici potpuno ih razumiju jer je logično da neće komentirati nešto što je država pokrenula i onda stala na tome jer bi projekt ponovno trebala pokrenuti ona, a ne mirovinski fondovi.

Ipak, i Vesna Škare Ožbolt, koja je sudjelovala na tim sastancima kao nekadašnja ministrica pravosuđa koju je poslije smijenio Ivo Sanader, a koja je pokrenula pet pilot-projekata komasacije koji su aktualizirani tek 2015., potvrđuje da su mirovinski fondovi bili i tekako zainteresirani za tu ideju. To kao da na posredan način potvrđuje i Grbavac: – Ne isključujem da bi možda mogla postojati struktura u koju bi možda mogli ulagati i neki od mirovinskih fondova, ali vrlo vjerojatno ne sami i sigurno ne na taj način – kaže.

Škare Ožbolt, inače, smatra da je prijedlog odličan i da ga treba razraditi. Primjerice, novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu ponovno je dodjelu državnog zemljišta vratio općinama i gradovima, a upitno je bi li to tako išlo ako se osnuje nekretninski fond. Vjerojatno će trebati prilagoditi i Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta jer bi se uz rješavanje gruntovnice i katastra radilo na okupljanju zemljišta (i) komasacijom. Škare Ožbolt ističe još jedan važan zakon koji valja prilagoditi: – Istodobno treba rješavati Zakon o nasljedivanju, i to tako da zemlju treba naslijediti onaj tko ostaje raditi na njoj i koji bi druge nasljednike pravedno isplatio. Ako zemlju bude dijelilo nekoliko ljudi, ponovno će se usitniti, što bi poništilo komasaciju koju bismo, nadam se, proveli. Takav zakon već postoji u Italiji i treba ga prilagoditi našim uvjetima – kaže.

Vedriš smatra da bi danje poljoprivrednog zemljišta u ruke nekretninskog fonda i posredno mirovinskih fondova restrukturiralo zemljišta, baš kao kad novi ulagač restrukturira neku tvrtku. Nekretninski fond mogao bi provesti komasaciju i okupniti zemljište, što bi vrijednost tog zemljišta podignulo nekoliko puta, a novcem mirovinskih fondova plaćali bi se nova izmjera zemljišta i unošenje novih podataka u gruntovnicu i katastar.

– S obzirom na to da smo u međuvremenu stekli iskustvo i u slučaju Agrokor, upravljanje poljoprivrednim zemljištem takvih velikih tvrtki koje bi se našle u sličnim teškoćama mogao bi također obuhvatiti državni nekretninski fond – kaže Vedriš, podsjećajući na to da je jedan od ciljeva pri osnivanju mirovinskih fondova bio taj da se formira kapital koji će se ulagati u strateške nacionalne investicije.

Strateško je upravo to ulaganje čiji je konačni cilj sređivanje poljoprivrednog zemljišta i relativno brzo sređivanje gruntovnice i katastra, što bi poboljšalo ulagačku klimu. Kad bismo sada počeli sređivati gruntovnicu i katastar, trebalo bi nam najmanje dvadeset godina, a zahvaljujući navedenom prijedlogu to bismo riješili u pet godina. Ako ništa drugo, dovoljno je intrigantan da se nastavi s razgovorima koji su prekinuti prije dvije godine.