Anamarija firm s kćeri Eli

U rasadniku Zrinjevca upravo su izvukli na sunce maslinu staru sedamdeset godina koja se prodaje za 10.000 kuna.

Najviše se kupuju sadnice voćaka od 15 do 25 kuna, cvijeća od 3,5 kuna te grmova. Raste potražnja za bobičastim voćem, a investitori traže uglavnom nove sorte jabuka. Kupce će naći i nekoliko 70-godišnjih ‘mladica’ masline koje se u Zrinjevcu prodaju za 10.000 kuna.

Vlasnici rasadnika već uvelike iznose sadnice, a iako se tek u sljedećim tjednima očekuje masovniji pohod kupaca, ovo je ipak vrijeme odluka što će se saditi u vrstovima i voćnjacima. Zato prvi kupci već polako obilaze rasadnike pa smo i mi odlučili ispitati što će se sve saditi ove godine.

Jasminko Bandalo među prvima je iskoristio toplije dane kako bi nabavio četiri kruške i šljivu. Zatekli smo ga u Voćarskom centru Ivković u Zagrebu kako prebire još po nekim voćkama, kao da misli kupiti još nešto. U Zagrebu baš nema mnogo prostora ispred svoje kuće gdje će posaditi dvije kruške i šljivu, a dvije je obećao odnijeti šogoru u Oklaj pokraj Knina.

– U Oklaju imam također kuću i tridesetak voćaka, najviše trešanja, osam, a dosta sam posadio i badema te drugog voća. Voće privlače pčele u proljeće, a ja najviše volim čuti njihovo zvanje. Ovo mi je hobi i ne treba tu gledati je li financijski isplativo ili nije – ističe Bandalo.

Ne ode često u rodniji kraj, ali mu zato susjed pazi na voće. Strpljivo čeka vlasnika rasadnika Franu Ivkovića za savjet u vezi sa sadnjom i sprječavanjem bolesti, a naš nam domaćin kaže da smo malo uranili jer se navala očekuje tek sredinom ožujka, dok je u travnju obično pravi bum.

A ni vrijeme nije neko za kupnju, malo kiše, pa začas sunce i tako redom, ali tmurnije je, čini nam se, Ivkovićevo lice, koje se mršti kada priča o hrvatskom voćarstvu, s kojim se može razviti dobar biznis, samo da je više pameti. Ljutit je što je Vlada sufinancirala gradnju hladnjača otkupljivačima, a ne voćarima, pa su se tako ovi ubacili između voćara i trgovaca, ali priznaje da su i voćari bili pasivni. Ivković je bio dugogodišnji direktor Zavoda za voćarstvo u sklopu odavno već pokojnog Instituta za voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo i vrtlarstvo i kaže da ga Vlada nije smjela ukinuti jer je svojim znanjem mogao unaprijediti voćarstvo u cijeloj regiji. Danas u svom centru ima sto tisuća sadnica raznih sorti jabuka, krušaka, šljiva… od najstarijih do najnovijih.

– Križam ih, ali vrlo teško uspijevam dobiti novu sortu otpornu na bolesti. Ipak, rad me drži – ističe taj 72-ogodišnjak, koji je svoj OPG osnovao još 1974. u rodnoj Škabrnji. Napominje da voćke treba saditi ujesen ili rano proljeće, do desetog travnja i da je za voćnjak od dvadesetak voćaka najbolje posaditi pet jabuka, četiri kruške, tri šljive, dvije trešnje (ranu i kasnu), višnju, mušmolu, dunju… te desetak malina, petnaest jagoda i pet aronija.

‘Prisluškuje’ nas Verica Zbiljski dok sa zaposlenicom Anicom Kirin prebire po sadnicama kako bi kupila po dvije breskve i kruške. Dok naš domaćin ide Bandalu dati savjet, ona nam priča kako na brdašcu izvan Zagreba ima dvadesetak voćaka, uglavnom ovih što netom pobroji Ivković, ali neće nam reći gdje točno. – Je, pa da to netko pročita i dođe mi pokrasti jabuke – reče kroza smijeh.

Ima i aroniju, ali ajme, nekoliko joj se puta dogodilo da joj ptice u trenu sve pojedu. Samo slete i dok si rekao keks, poklucaše je, tako da svaki put kad sazrije aronija, strahuje hoće li je zateći. – Tamo sjednom i vrlo često gledam srne kako trče – kaže ta simpatična gospođa koja se nekada koristila svakom prilikom za skijanje, a kao nekadašnja planinarka obišla je cijelu Jugoslaviju. Opet nam se pridružuje Ivković pa grabimo priliku da nam potvrdi kako još nije kasno za krećenje voćki. Sumnjičavo vrti glavom i kaže da je to sada nepotreban.

– Kad voćka počne pupati, ništa je ne može zadržati. Najbolje vrijeme za krećenje je oko Nove godine kada su najveće zime, kora drveta se isteže i može puknuti. Krećenje smanjuje istezanje – objašnjava taj inače najveći proizvođač jabuka u Hrvatskoj, kojih na godinu ubere između 1500 i 2000 tona. Iz Voćnog centra samo smo trebali preći Savu do obližnjeg rasadnika Žrinjevca. I tamo ima solidan broj kupaca za ovo doba godine, iako svako malo bace pogled u nebo nadajući se da neće kiša. Nebesa kao da su nas ipak poslušala.

Naletjemo na dečke koji su upravo iz skladišta vadili sadnice voća, cvijeća i povrtnih kultura i upitamo ih kako ide. Marinko Kovačević, koji u rasadniku radi godinu dana, kaže da imaju mnogo posla, zimi su proizvodili sadnice, a sad će raditi s kupcima. – Nema posebnih zahtjeva, kupci dođu kupiti nešto i svidi im se neki cvijet pa ga kupe – ističe gurajući kolica s cvjetovima.

Znalački nam objašnjava koji je koji cvijet, što je za njega najbolje, a često to objašnjava i učenici na praktičnoj nastavi. Veteran Božidar Zagorsčak taj posao radi već 21 godinu. Kaže da zadnjih dvije godine bilježe porast kupaca, i fizičkih i pravnih te da uglavnom nisu zahtjevni. No tolike godine ostavile su na njemu traga, i njega je savladala profesionalna deformacija.

Vrlo često dogodi mi se da kad se vozim dizalom do stana susjede koji prije mene izlaze ispratim riječima ‘hvala i doviđenja’. Pitamo dečke gdje im je šefica, a oni pokazaše na Dijanu Škara Ereš, koja zajedno s ostalim radnicima prenosi sadnice. Pozdravljamo se, veli da imaju još posla prije navale, koja samo što nije. Priča da se sada najviše obnavljaju travnjaci, traži se vrtni alat, prihrana, gnojivo, voćne sadnice, drveće, grmlje, ma sve, a sredinom travnja balkonsko cvijeće: – Posljednjih nekoliko godina traže se stare vrste koje su otporne kao što je jabuka božićnica, šljiva bistrica, jer se nove nakon desetak godina suše ili poboljšavaju. Sve češće ljudi kupuju i limun i druge agrume koje zimi ostavljaju u garaži – priča nam Škara Ereš. I to ljudi kupuju u Zagrebu, čime nam potvrđuje da nema nekih posebnih želja kupaca na temelju regionalne pripadnosti.

Riječi o porastu broja kupaca, primjerice, lani im je prodaja rasla za deset posto. – Meni je to pokazatelj da izlazimo iz krize, jer sadnice voća ili cvijeća nisu ljudski prioriteti – kaže i dodaje zanimljivu stvar, da su im sve ove godine među najboljim kupcima bili umirovljenici.

Ipak, nije jednostavno poslovati s obzirom na to da je proizvodnja sadnica kod nas skuplja nego u inozemstvu. Bauhaus i Pevec jaka su im konkurencija jer uvoze jeftinije sadnice pa u Zrinjevcu nastoje biti konkurentni s nižom maržom.

Uz pregršt biljaka između kojih se probijamo Škara Ereš pokazuje nam najsukuplju – maslinu staru više od 70 godina koju su upravo iznijeli vani. U velikoj je tegli, stoji deset tisuća kuna, a kupac će se naći, inače ih ne bi držali nekoliko.

Za maslinu nije zainteresirana Mirjana Bela, koju je dovezao sin Zvonimir da kupe cvijeće. Imaju mali vrt i žele ga osvježiti, ali žali se da joj cvijeće baš ne uspijeva. Veli kako joj se ružmarin svake godine osuši, a i preferira drveće. – Radije odem u šumu, iščupam mladicu i posadim je kod sebe – priča, dok je sin Zvonimir, izgleda šaljivac, bocka kako će i ovo cvijeće doživjeti istu sudbinu.

Najviše se, dakle, prodaju jabuke, kruške, šljive, trešnje, orsi, bademi, što nam potvrđuju i u rasadniku Edenski vrt u Virovitici. Traže se i nektarine i breskve bez obzira na podneblje te lješnjaci, aronije, kupine, crveni i crni ribizli.

– Traže se dosta i voćke za ekološku proizvodnju. Ova proletna prodajna sezona zbog dulje zime trajat će kraće i bit će intenzivnija – ističe vlasnica Marija Ojurović. U vrtnom centru Fragaria planta kod Zagreba kažu da već nekoliko godina imaju povećanu potražnju za bobičastim voćem (kupine, maline, borovnice), a da je zadnjih desetak godina prodaja sadnica jabuka, krušaka, trešanja, bresaka ipak nešto manja, što nam je rekao i Ivković.

– Potražnja se razlikuje ovisno o području, ali više možda vezano uz podlogu na koju je neka sorta nacijepljena – kaže Fragarijina stručnjakinja Kristina Gebert Hergešić. Jedan se rasadnik izdvaja ne samo brojem (900 tisuća dvogodišnjih razgranatih sadnica isključivo jabuka koje odmah daju plod), nego i time što sadnice prodaje samo velikim investitorima. Riječ je o tvrtki Rabo (bivši Baranjski voćnjaci) u Kneževim Vinogradima, čiji direktor Nikola Velicki kaže da više od 90 posto sadnica izvoze u Zapadnu Europu, Srbiju i Makedoniju.

Kod nas dolaze investitori koji sade jabuke na pet do 50 hektara, a količina prodanih sadnica kreće se između deset tisuća i 50 tisuća po naručitelju – stiče Velicki. Za razliku od hobista, investitori traže najnovije sorte jabuka zlatni delišes, granny smith, fuji, braeburn, gala… Primjerice, gale ima stare sorte, to su žučkaste jabuke, ali kupci žele novu, crvenu, koja bolje rada.

Dodaje da je voćnjak jedna od najsukupljih grana poljoprivrede, jako kapitalno intenzivna, a osim toga, uza svu tehnologiju i radno intenzivna, tako da u Hrvatskoj posljednjih desetak godina nema velikih investicija. Ipak, uvjerili smo se, hobista će uvijek biti; ukazivat će se u određeno doba – odmah kad počne kopnjeti zadnji snijeg.