Rezultati poslovanja

Dobavljači koji kotiraju na burzi iskazali su 684 posto više vrijednosnih usklađenja. Taj podatak upućuje na dubinu problema koje je svojim vjerovnicima prouzročio Agrokor. Zato su neke kompanije iskazale manju dobit, a neke su otišle u gubitak.

Prehrambena industrija najveća je žrtva Agrokorova kraha.

Ko se Ivici Todoriću posljednjih dana štuca intenzivnije nego obično, bit će da ga spominju brojni mali dioničari. I to ne samo vlasnici dionica u Agrokorovim kompanijama, koji su već gotovo sigurno ostali bez svojih ulagačkih uloga, nego i u kompanijama koje su poslovali s Agrokorom. Većini njih ove će godine dividenda, ako je uopće i bude, biti tanka. Uz pomoć tvrtke Konter duboko smo zaronili u poslovna izvješća 19 kompanija iz redova Agrokorovih dobavljača, a koje su izlistane na Zagrebačkoj burzi. Tih 19 kompanija lani je, zbirno gledajući, imalo 25,2 milijarde kuna ukupnih prihoda, što je pristojan rast od 2,3 posto u odnosu na godinu ranije. Međutim, ono gdje je Agrokor ostavio svoj čvrsti trag na njihovu poslovanju gotovo je prepolovljena dobit i dramatično povećan gubitak. U 2016. godini tih je 19 kompanija ukupno iskazalo 767 milijuna kuna dobiti, u 2017. ona je iznosila 396 milijuna kuna; u 2016. godini njihov ukupan gubitak iznosio je 16,6 milijuna kuna, u 2017. – 391,3 milijuna kuna!

Bilo bi preuranjeno iznijeti generalnu ocjenu o tome koliko je Agrokor utjecao na pad dobiti svojih dobavljača, budući da uzorak od 19 kompanija koje kotiraju na Burzi nije reprezentativan, ali ti su podaci svakako indikativni. Velika je vjerojatnost da će se ti podaci podudarati s podacima o lanjskom poslovanju drugih Agrokorovih vjerovnika, čija će godišnja izvješća biti poznata tek potkraj svibnja.

Iako se prošlogodišnje poslovanje tih 19 kompanija ne može gledati isključivo kroz prizmu njihovih odnosa s Agrokorom i iako je svaka od njih slučaj za sebe, zajedničko im je da bi njihovi rezultati za prošlu godinu bili bitno drugačiji da se nije dogodio Agrokorov krah.

Najveća među njima, Atlantic Grupa, primjerice, iza sebe ima rekordnu godinu u svakom pogledu. Tedeschjeva kompanija lani ostvarila ukupni prihod od prodaje od 5,3 milijarde kuna, što u odnosu na prethodnu godinu predstavlja rast od 3,9 posto, a dobit joj je istovremeno povećana sa 163 milijuna na 276 milijuna kuna. Međutim, ti bi rezultati možda bili još bolji da Atlanticov prihod od prodaje Agrokoru lani nije pao za više od 15 posto u odnosu na 2016. godinu. Doduše, može se to gledati i s druge strane. Možda bi, da se nije dogodio Agrokorov krah, Atlanticovi rezultati bili i lošiji, možda kompanija ne bi uložila toliko napora u to da pad prodaje Agrokoru kompenzira na drugim tržištima i s ostalim kupcima.

Saponia to, recimo, nije uspjela učiniti. Iako predsjednik Uprave Damir Skender u izvješću o lanjskom poslovanju ne spominje da je kompanija imala problema zbog Agrokor, sjetit ćemo se da je početkom svibnja prošle godine osječka tvrtka na četiri dana poslala radnike na kolektivni godišnji odmor i obustavila proizvodnju jer je Konzum od nje naručio manje robe nego inače, a skladišta sa zalihama bila su puna. Iz izvješća za prošlu godinu sada vidimo da je Saponia imala 1,3 posto manji prihod nego godinu ranije, što ukazuje na to da nije, kao Atlantic, pad prodaje jednom kupcu kompenzirala rastom prodaje nekom drugom. Uprava Saponije lani se fokusirala na ostvarenje planirane razine profitabilnosti, uspjela je smanjiti rashode za dva posto i tako ipak povećati dobit s 22 na 29 milijuna kuna. Pažljivim čitanjem Skenderova izvješća, u kojem se, među ostalim, kaže da ‘kontinuirani interaktivni odnos s partnerima, monitoring njihovoga poslovanja i osiguranje potraživanja samo su neke od aktivnosti usmjerenih na povećanje likvidnosti i efikasniju naplatu’, vidimo da je poučak koji je iz poslovanja s Agrokorom izvukla Saponia to da valja biti na oprezu s kupcima koji preuzet robu ne plaćaju na vrijeme. Uzgred, Saponiji su priznata potraživanja od Agrokoru u iznosu od 139,8 milijuna kuna.

Generalni direktor Badela 1862 Ivo Markotić jedan je od onih koji u svojem godišnjem izvješću nisu prešutjeli da su imali problema zbog Agrokor. ‘Poslovanje razdoblja karakterizira nestabilnost domaćeg i regionalnoga gospodarstva uslijed krize koja je nastupila u koncernu Agrokor. Postupajući u skladu sa Zakonom o postupku izvanredne uprave, Badel 1862 je u zakonskom roku prijavio svoja potraživanja. Sukladno procjeni rizika, u četvrtom kvartalu obavljeno je vrijednosno usklađenje kratkotrajne imovine’, navodi Markotić.

Vrijednosno usklađenje, kao vjerojatni trošak otpisa dijela potraživanja od Agrokor, u svojim su bilancama provele i druge kompanije. Naših 19 analiziranih ukupno je na toj stavci u bilanci iskazalo nešto više od 400 milijuna kuna, 684 posto više nego godinu ranije. To je jedan od onih podataka koji ukazuju na dubinu problema koje je svojim vjerovnicima prouzročio Agrokor. Zbog većih troškova vrijednosnih usklađenja, neke su kompanije iskazale manju dobit, neke su otišle u gubitak. Zbog blokiranih potraživanja od Agrokora u kompanijama se pojavio problem likvidnosti, koji je, kako smo ustanovili, rješavan međusobnim kreditiranjem s povezanim društvima. Em je u analiziranim kompanijama, ukupno gledajući, dramatično povećana bilančna stavka ‘dani dugoročni zajmovi povezanim poduzetnicima’, em stavka ‘dugoročne obveze prema povezanim poduzetnicima’.

Napokon, dobar je pokazatelj stanja i činjenica da su poduzetnici, opreza radi, ukupno povećali rezerve iz dobiti (61 posto), vjerojatno računajući na otpis dijela potraživanja koji će se dogoditi u nagodbi Agrokorovih vjerovnika. Usput rečeno, rezervacije zbog Agrokora lani su bile glavni razlog zbog čega je ukupna bruto dobit banaka bila za dvije milijarde kuna manja nego u 2016. Iznosila je 4,15 milijardi kuna. Zagrebačkoj banci bruto dobit je, primjerice, pala za nešto više od milijardu kuna. Banke su, barem one čije su dionice izlistane na Zagrebačkoj burzi, rekli kako im se dobit smanjila zbog povećanih rezervacija prema trgovačkim društvima. Analiza Hrvatske udruge banaka pokazuje kako su rezervacije na kraju 2017. godine skočile za gotovo 53 posto (u odnosu na 2016.), točnije za 1,5 milijardi kuna.

Badel 1862, doduše, pomalo iskrivljuje sliku ukupnog lanjskog poslovanja 19 analiziranih kompanija, budući da je njegov lanjski rezultat daleko više pod utjecajem završene predstečajne nagodbe i otpisa obveza prema svojim vjerovnicima nego pod utjecajem Agrokora. Otpis obveza u skladu s predstečajnom nagodbom Badelu 1862 povećao je prihode za gotovo 70 posto, a dobit mu je iz istog razloga skočila s 30,5 milijuna kuna na 127,5 milijuna.

Ni koprivnička Podravka nije baš najreprezentativnija za prikaz utjecaja Agrokora na njezino poslovanje, budući da je više razloga 2,5-postotnom padu njezinih prihoda (izostanak godinu ranije dezinvestiranog programa Pića, ostvarene jednokratne prodaje robnih rezervi Ministarstvu gospodarstva u veljači 2016…). Ipak, kako se navodi u Podravkinu obrazloženju manjih prihoda, ‘osim navedenog, velik utjecaj dolazi i s područja poremećaja na tržištima regije Adria uslijed izvanrednih i bitno promijenjenih tržišnih okolnosti povezanih s najvažnijim kupcem’.

No u usporedbi s Granolijem, Podravka je sjajno prebrodila problem s Agrokorom. Kao što je poznato, Granolio je bio jedna od prvih kompanija iz redova Agrokorovih partnera i jedini je od izlistanih na Zagrebačkoj burzi lani zatražio pokretanje postupka predstečajne nagodbe, kamo ga je odvelo 85 milijuna kuna vrijednih regresnih obveza po mjenicama.

Sve upućuje na to da je Agrokor izravno ili neizravno glavni krivac za to što je u visok gubitak, gotovo 80 milijuna kuna, lani zaglibio Viro. Iz njegova računa dobiti i gubitka vidi se da je na približno istoj razini poslovnih rashoda kao i godinu ranije (oko 1,1 milijarda kuna) lani ostvario oko 140 milijuna kuna manje prihode od prodaje, što i jest razlog gubitku. Poslovodstvo Vira u svom izvještaju samo konstatira pad prodaje i gubitak, ali ga ne obrazlaže, a naš pokušaj da od predsjednika Uprave Željka Zadre dobijemo suvislo objašnjenje ostao je također bez odgovora.

I Dukatovu je poslovnu godinu obilježilo, kako u izvješću navodi njegov direktor Alen Fontana, ‘rastući rizik nastavka plasmana proizvodnog asortimana te naplate potraživanja od strane jednog od ključnih kupaca u Hrvatskoj te na regionalnim tržištima’. Srećom se to dogodilo u uvjetima blagog ekonomskog rasta te oporavka mljekarskog sektora i u Hrvatskoj i u regiji pa je Dukat godinu završio s rastom prihoda od 9,5 posto, ali i uz nešto nižu dobit nego godinu ranije. Ništa dramatično, ali da nije bilo Agrokora, bilo bi fantastično.

Ne treba pretjerivati s velikim riječima pa nećemo upotrijebiti izraz fantastično uz još jedan očit utjecaj Agrokorova kraha na poslovanje njegovih vjerovnika, ali i šire. Jest da je Agrokor ostao dužan više od milijardu kuna naših 19 analiziranih kompanija, ali je od travnja prošle godine počeo uredno plaćati novosporuđenu robu i usluge, što se pozitivno odrazilo na opću likvidnost u gospodarstvu. Analizirane kompanije tijekom prošle godine smanjile su svoje obveze prema dobavljačima za 6,1 posto, a isto tako su njihovi kupci smanjili svoje obveze prema njima, za 13,1 posto.