-
Moj je projekt bio kopneni LNG terminal koji je trebao u prvoj fazi krenuti s dvije milijarde kubika, a završiti s pet. Nažalost, taj je projekt bio zaustavljen, promijenjena je strategija i donesena je odluka da se razvija plutajući. Iz današnje perspektive ne želim ocjenjivati tu promjenu, samo želim da se LNG terminal sagradi. Želim da prestane ovakav odnos prema investicijama kakav vlada u Hrvatskoj i u javnosti. Svi su protiv svake investicije. Jedan od primjera je upravo LNG i ne želim nikako usporavati razvoj plutajućeg terminala, iako sam se zalagao za kopneni. Daljnje analize koji je bolji bile bi gubljenje vremena. Kao narod posebni smo u tome da analizirajući što je bolje, a što lošije, u konačnici ne napravimo ništa! Sebi stoga neću dopustiti ispraznu raspravu ‘što bi bilo bolje’, nego želim da u Hrvatskoj napokon zaživi model funkcioniranja temeljen na stručnoj procjeni, odlučivanju i preuzimanju odgovornosti.
-
Isplativost LNG-a ne ogleda se isključivo u cijeni ukapljenog plina na terminalu u Omišlju, nego u sigurnosti isporuke i kontroli cijena. A cijena plina bit će drugačija, povoljnija, kad Hrvatska zahvaljujući LNG terminalu dobije mogućnost izbora iz više dobavnih pravaca.
-
Svima je jasno da daljnje partnerstvo države i Mola u Ini više nema smisla. Za Hrvatsku je ključno pronaći partnera koji će ispuniti naše interese i ciljeve, a to su upotreba rafinerijskih kapaciteta i u Rijeci i u Šisku, ulaganje u upstream i novu proizvodnju nafta i plina koja je u ekstremnom padu i u Hrvatskoj i vani te zadržavanje tržišnih udjela u veleprodaji i maloprodaji. Odakle će takav partner doći nije važno, važno je sačuvati hrvatski interes. Partner poput Rosnjefta i bilo koji drugi partner koji ima pristup sirovinskoj bazi može u tom smislu zadovoljiti interes upotrebe punih rafinerijskih kapaciteta. Preferencija nemam i ne smijemo nikom zatvoriti vrata.
-
Američko i rusko veleposlanstvo razgovaraju preko hrvatske javnosti, tako pokušavaju zaštititi svoje interese, a naš posao je čuvati hrvatske interese. Ne bih se zamarao njihovim prepucavanjima i ne treba posebno preferirati ili zatvarati vrata i jednoj međunarodnoj kompaniji, već treba jasno reći što želimo. Kad to napravimo, lakše ćemo naći partnera.
-
Kad proces s Agrokorom dođe do kraja, to će se valorizirati, bilo nagodbe ili ne. Trebali bismo se više fokusirati na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, a ne samo na Agrokor.
-
Nažalost, ljevica u Hrvatskoj je nestala i SDP-u hitno treba promjena. Pamte se vremena kad je SDP bio autoritet i nadam se da će se ta vremena vratiti. To mu mi iz HNS-a zaista želimo.
-
Zoran Milanović je ministrija i koaličkim partnerima davao veliku slobodu, ali nije imao strpljenja slušati druge. Andrej Plenković je u stanju strpljivo slušati sugovornike, ali sustav je zato usporen jer premijer želi osobno sudjelovati u svim procesima. A to nitko ne može, nitko nije kapacitet da u detalje savlada svu problematiku kojom se Vlada bavi i potrebno je imati više vjere u ljude s kojima radite.
-
U Lešće, ali to znam jer sam kao poduzetnik tada radio u energetskom sektoru. Hrvatska prema investicijama ima stajalište da je bolje ne učiniti ništa, nego ući u rasprave i riskirati negativne konotacije pojedinog projekta. Tako su se zaustavljali svi potencijalni energetski projekti, od Omble, Plomina, termoelektrane u Osijeku… To će se morati promijeniti dolaskom novih članova u Upravu HEP-a, to očekujem od njih. Ako HEP ne bude povećavao proizvodne kapacitete, uskoro će gubiti tržište. U apsurdnoj situaciji, Hrvatska ‘uživa’ uvozeći energiju, zato nema kontrolu nad cijenama i pritom inzistira da se ništa ne može sagraditi. Čim u Hrvatskoj padne proizvodnja nekog energenta, odmah se mora povećati uvoz, jer potražnja za energijom nije fleksibilna. Hrvatska uvozi oko 40 posto električne energije, a u regiji se pripremaju nove investicije u tom području i ako HEP ne reagira brzo, pitanje je hoće li za pet ili deset godina njegovi projekti biti održivi.
-
HNS je percipiran kao stranka kojoj je prioritet gospodarstvo. Prvi korak za dobro gospodarstvo je dobro obrazovanje i zato nam je u ovoj vladi taj resor jako važan. Iako u dijelu javnosti postoji negostoljubivost prema investicijama, nemam problema jasno reći da ćemo uvijek podržati investicije i poslovne ljude koji zapošljavaju, otvaraju radna mjesta, pune proračun iz kojeg se financiraju zdravstvo i školstvo, stvaraju dodanu vrijednost. Za mene je smisao politike da potiče poduzetnost i biznis.
-
Naš rejting nam je u toj situaciji velika prednost. Nismo opterećeni njime i možemo jasno reći što je Hrvatskoj potrebno i što je prioritet – možemo raditi na investicijama, gospodarstvu i obrazovanju, umjesto da se iscrpljujemo u ispravnim ideološkim prepucavanjima iz prošlosti.
ODGOVORNOST POTPREDSJEDNICE VLADE VEZANA UZ AGROKOR JE NAJVEĆA
Već jesam u Vladi kao predsjednik stranke koja je koalički partner u Vladi! Što se ministarskog mandata tiče, bio sam već u vladi, a sada mislim da je svatko na mjestu na kojem treba biti. Naši ministri rade odličan posao, moj posao je uspješan završetak ovog mandata i kreiranje novih politika HNS-a. Novi redoviti parlamentarni izbori, to je moja preokupacija u HNS-u.
Čitava hrvatska politika je prije nekoliko godina shvatila da se treba mijenjati. Mijenjajući sebe mijenjamo i zastarjele i neučinkovite političke obrasce, posebice one poput rovovske podjele Hrvatske koji su paralizirali zemlju. Mnogo nam je lakše bilo surađivati sa SDP-om jer s njim dugo surađujemo, ali naš je politički cilj također pokazati da se ne moramo slagati u svemu, a pritom možemo raditi na zajedničkim ciljevima.
U tom razdoblju kamate nisu padale, krediti državnih tvrtki nisu se mogli refinancirati novima, investitori su čekali i nisu imali ozbiljnijih aktivnosti. Politička stabilnost je najmanje što politika treba dati poduzetnicima.
Nejasno mi je to stajalište javnosti. Kao što sam već rekao, taj koncept u kojem javnost traži da politika ne bira uprave državnih tvrtki, ali mora odgovarati za njih, a pritom se silno protivi ideji privatizacije državnih tvrtki, apsolutno je neodrživ.
S tim se mogu složiti i mi želimo najbolje. Što je najbolje za Hrvatsku ne pokazuju imena čelnih ljudi niti tko ih je birao nego njihov poslovni rezultat. Zato bih mnogo radije razgovarao o poslovnom rezultatu državnih tvrtki, konkretno za svaku tvrtku i svako poslovno razdoblje.
Hrvatska se zaista nalazi u ozbiljnoj krizi demokracije. Opcije s različitih krajeva političkog spektra se isprepliću, a ljevica, dok se bavi borbom s desnim populizmom, upada u lijevi populizam. U takvoj krizi prevladavaju emocije i strasti, a one ne bi trebale biti glavni pokretač politike. Slično pogrešno napravio je Zoran Milanović kad je dozvolio prostor za takve rasprave, kad je zagrizao mamce koje je bacio Tomislav Karamarko.
Svjesni smo toga i već danas nas građani promatraju kroz tu prizmu. Mislim da je rad Blaženke Divjak mnogo važniji za Hrvatsku od ovih tema koje ste spomenuli. Kvalitetnim obrazovanjem postići ćemo da nove generacije nemaju zbrku u vezi s temeljnim vrijednostima modernog i prosperitetnog društva. Mislim da ustaška ikonografija nema mjesta u javnom prostoru i da je treba maknuti, a ako je neustavna, onda je neustavna, ne bi trebalo biti dvojbi i iznimki. Ne vidim kako će to biti toleriran i ne vjerujem da će i biti na kraju. Što se tiče Istanbulske konvencije, HNS želi da bude stavljen na raspravu u Sabor i da se glasa o njoj. Mislim ipak da ovaj saziv Sabora može izglasati tu konvenciju, a ako ne uspije, može se probati ponovno u novom sazivu. Zašto se ne bi moglo glasati drugačije o jednoj temi, pa i unutar jedne stranke? To nije problem ni u zapadnim demokracijama. Dok se o Istanbulskoj konvenciji ne glasa, slabit će pozicija Vlade. Šteta je i što vlada Zorana Milanovića nije stavila Istanbulsku konvenciju na raspravu i glasanje. Mogla je, HNS je to tražio, ali SDP je procijenio da to u tom trenutku nije prioritet.
To bi se dogodilo i na izvanrednim izborima i to je i jedan od razloga zašto smo i željeli stabilizirati Vladu. Prema svim procjenama odnosi snaga bili bi isti ili bi protestne stranke dobile još više utjecaja u parlamentu.
Ono što je nekome nedosljednost, meni je spremnost na promjene, a to je ono što je Hrvatskoj danas, i u politici i u biznisu, najpotrebni. Nisam mogao dopustiti da čuvam sebe i politički imidž bez obzira na cijenu koju će za to platiti država. Alternativa ovoj vladi bila je preskupa za cijelu zemlju. U konačnici, koji je to političar za kojeg će birači reći da je potpuno ispravan? Možda to što smo napravili nije bilo dosljedno prema trenutačnim parametrima, ali je bilo potrebno i za cijelo društvo vrlo korisno. Odgovornost je naša, nismo se libili preuzeti je i siguran sam da će se i rezultat na kraju pokazati.
Odgovornost potpredsjednice Vlade vezana uz Agrokor je najveća. Kad proces dođe do kraja, to će se valorizirati, bilo nagodbe ili ne. U posljednjem kvartalu 2017. zabilježeno je usporavanje gospodarskog rasta, najviše na investicijama i to je zabrinjavajuće. Trebali bismo se više fokusirati na cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, a ne samo na Agrokor.
