Ipak, nije tu riječ samo o prijeporima zbog količine, akcija ili kvarljivosti jer pregledavajući sva ta pitanja, vidimo da dvojbi ima i zbog drugih stvari. Primjerice, na radionici je postavljen problem burzovne robe (one čija se cijena mijenja svaki dan ili tjedan), odnosno kako u tom slučaju u ugovoru s dobavljačem definirati cijenu jer je promjenjiva, tj. nema cjenika koji trajno vrijedi za te vrste robe. U tom se smislu postavilo i pitanje je li ispravno ugovoriti da se cijena mijenja u skladu s promjenom onih na tržištu. Predstavnici AZTN-a i Ministarstva odgovorili su da je ‘dopušteno na opisani način odrediti cijenu, međutim treba osigurati transparentnost informacije o cijeni i trgovcu i dobavljaču, odnosno ugovornim stranama mora biti jasno gdje se dolazi do informacije o cijeni, a po potrebi to se navodi i u ugovoru’. Ili pak jedno pitanje koje će stalno izazivati rasprave između trgovaca i drugih sudionika: što znači znatno smanjenje narudžbi ako je ugovor općenit i ni jednu stranu ne obvezuje na određene količine? U Ministarstvu i AZTN-u kažu da će se to ‘moći utvrditi u postupcima, a ovisit će o tome kakva je bila dosadašnja praksa, odnosno kolike su se količine prije naručivale, o kojim je proizvodima riječ i slično’. Dakle, svatko će moći i dalje tumačiti na svoj način, što je pokazala praksa.
Posebna je priča zaštita domaćih dobavljača u odnosu na uvoz. Uvoznici ni dosad nisu imali problema u ugovaranju s najvećim lancima, zato se lakše usklađuju i prema novim odredbama, no to bi mogli platiti domaći proizvođači, koje je Zakon zapravo trebao zaštiti. – Nije riješen problem prekomjernog uvoza trajnog mlijeka i polutvrđog sira po dampinskim cijenama, nije onemogućio ni ‘akcijanje’ u obje kategorije te upotrebu trajnog mlijeka i polutvrđog sira kao mamca za potrošače – kaže predsjednica Udruge hrvatskih otkupljivača i prerađivača mlijeka Rašeljka Maras. Kako kaže jedan dobavljač koji je želio ostati anonim, trgovci sada pokušavaju u nove ugovore stavitve sve ono što su ostvarivali raznim akcijama kad su ucjenjivali dobavljače, odnosno nastoje (prema novom zakonu) legalizirati prijašnje ujene, stoga je na neki način situacija slična prijašnjoj iako ima mišljenja da su to porođajne muke ovoga, prvi put donesenoga, propisa i da će poslije, nakon objašnjenja dvojbenih odredbi, sve sjesti na svoje mjesto. Zamjenik predsjednika Poljoprivredne komore Mato Brlošić kaže da ima problema, ali da treba imati volje da se prevladaju. – Netko očito gubi dobre pozicije pa mu je teško naviknuti se na novu stvarnost – kaže Brlošić. Pritom misli na trgovce. Ipak, da nisu samo trgovci ti koje se označava kao loše momke, dokazuju, čujemo, i rasprave između poljoprivrednika i otkupljivača. Ni među njima nema mnogo potpisanih novih ugovora, a razlog je isti – različita tumačenja. Tako su otkupljivači – prerađivačke tvrtke – do sada imali nadmoćan položaj u odnosu na poljoprivrednike, a podređen u odnosu na trgovce, pa nastoje izvući što bolji položaj kao dobavljači, a što više zadržati onaj u odnosu na poljoprivrednike. Dakle, nisu krive samo nedorečene zakonske odredbe nego i interes koji brani svaka strana. Ipak, te nedorečene odredbe svima su dale krila da ih tumače na svoj način, što je i razumljivo, zato je Zakon ipak trebalo bolje napisati.
