Povjerenik za razvoj trebao bi biti važniji od povjerenika za Agrokor

Premijer Plenković mogao bi odvojiti dan-dva, isključiti mobitel i odlučiti se za jednog ili nekoliko savjetnika koji će promišljati što strateški napraviti. Ili može imenovati ministra za razvoj. Ovako, svi su uključeni u traženje novog povjerenika za Agrokor i održavanje koalicije na vlasti. A u stvarnosti – kaos na kvadrat.

Vlada je za 2017. predvidjela rast BDP-a od 3,2 posto. U srijedu je objavljena procjena Državnog zavoda za statistiku u kojoj stoji da je rastao za samo 2,8 posto. Dobra je što smo ipak u plusu, loše je što je usporavanje, predviđeno za kraj 2018., počelo već u 2017. A kako je krenulo, ne treba se nadati zaustavljanju usporavanja. Svaka pogrešna Vladina odluka, a ima ih sve više, pokazat će se u budućem BDP-u. Uzmimo za primjer ovu priču o drastičnom poskupljenju električne energije za industriju. Ideja o energiji iz obnovljivih izvora, ponajprije vjetra, dobro prolazi kod glasača. Na to se ne bune. Čak se može i dobiti koji glas na izborima. Onda se donese odluka da će se takva proizvodnja struje sufinancirati. Zatim tu utele strani investitori koji će lijepo zaraditi i napuniti proračune porezima plaćenim u matičnoj zemlji. I to prođe glatko. Onda dođe trenutak da se potrošačima ispostavi račun. Pa se odabere sjednica Vlade posljednjega dana vrućega godišnjeg morskoga kolovoza. Resorni ministar umiri javnost obećanjem da kućanstva neće dobiti skuplju struju iako se naknada za obnovljive kilovate povećava trostruko. Nitko od nas iz medija nije zapitao što će biti s cijenom struje za industriju. Ljeto je, popustila nam koncentracija… I onda pola godine poslije krenu šokovi u industriji jer ni poduzetnici ni njihovi menadžeri, a ni njihove udruge, nisu baš bili usredotočeni posljednjega dana kolovoza. Jesu li građani doista profitirali na tome što je povećanje cijene struje prebačeno na industriju? Kratkoročno da, dugoročno ne. Jer mnogi će ostati bez posla kad propadnu visokim ulaznim cijenama opterećeni industrijski potrošači struje. Da kaos bude potpun, to što će uštedjeti zbog nepodignute cijene struje, ti isti građani debelo će platiti drugim mjerama koje se, nedomišljene uglavnom, oktroiraju iz dana u dan. Pa će plaćati skuplje grijanje zbog duboko sumnjive zakonske odredbe o ugradnji razdjelnika u stanove s centralnim grijanjem. Ili odluke da se propiše ugradnja kondenzacijskih plinskih bojlera u stanove, poteza koji u jednoj Njemačkoj nije prošao. A i u slučaju s razdjelnicima i bojlerima vrhunje će ubrati inozemni proizvođači. Domaći državni aparati kao da je cijepljen od poruke upućenih da iz Bruxellesa ne dolazi ni jedan zakon vezan uz neku takvu novu obvezu a da nije rezultat lobiranja neke grupacije proizvođača. Naši to pak, poput gusaka u magli, objeručke prihvaćaju i treniraju strogoću na pučanstvu.

Sve češće se ovdašnje poduzetnike kritizira i obezvrjeđuje jer nedovoljno ulažu u nove, digitalne tehnologije, nedovoljno dižu plaće zaposlenicima i ne znaju povećati produktivnost. A odakle prosječnom poduzetniku novac za nove tehnologije kad ono što je namijenjeno tomu odlazi u kupovanje socijalnog mira prebacivanjem cijene struje s građana na industriju? Čemu se uopće mučiti kad umjesto rasterećenja na djelu imamo dodatno opterećenje? Neće svi poduzetnici u sljedećih nekoliko mjeseci zatvoriti pogone. Ali bit će to puzajući proces i onda će se javnost, predvođena politikom, čuditi ‘kao pile glisti’ što će se potvrditi da nam je prirodni kapacitet rasta jedan posto BDP-a na godinu. Gdje je rješenje? U ovako zaglavljenom društvu i politici gotovo da ga nema. Možda da premijer Plenković odvoji dan-dva, isključi mobitel i odluči se za jednog ili nekoliko savjetnika koji će promišljati što strateški napraviti. Ili da imenuje ministra za razvoj. Ovako, svi angažirani uključeni su u traženje novog povjerenika za Agrokor i tekuće drž – ne daj održavanje koalicije na vlasti. A u stvarnosti – kaos na kvadrat.